| napred |
(nastavak prošlog dela gdje smo govorili o Britanskom špijunu Hamferu).
Kada sam stigao u Basru, smjestio sam se u Džamiji. Imam džamije je bio Sunni Arap po imenu Šejh Omer Tai. Kada sam ga sreo upustio sam se u dijalog sa njim. On je pak od početka posumnjao u mene, i obasuo me sa kišom pitanja. Nekako sam uspio preživiti taj opasni dijalog rekavši: "Ja sam iz Turske provincije Igdir. Bio sam učenik Ahmed Efendije u Istanbulu. Radio sam kod stolara po imenu Halid." Dao sam mu još neke informacije o Turskoj, koje sam prikupio tokom mog boravka tamo. Takođe sam rekao nekoliko rečenica na Turskom. Imam je dao signal očima jednom od svojih prijatelja provjeravajuči da li sam ispravno govorio Turski. Odgovor je bio pozitivan. Bio sam vrlo sretan što sam uspio ubjediti Imama. Ipak, nisam bio u pravu. Poslije nekoliko dana sam uvidio da Imam sumnja da sam ja Turski špijun. Poslije sam otkrio da je taj Imam imao neka neslaganja i netrpeljivost sa lokalnim Guvernerom kojeg je postavio (Ottomanski) Sultan.
Nemajući kud, bio sam prisiljen da iznajmim sobu u musafirhani (motelu). Vlasnik musafirhane je bio idiot po imenu Muršid Efendi. Svako jutro bi mi zalupao na vrata čim bi se Ezan za Sabah Namaz oglasio. Morao sam ga slušati jer bi inače postao sumnjiv. I tako ja bi ustao i klanjao Sabah Namaz a onda bi mi on rekao da moram učiti Qur'an el-Kerim poslije Sabah Namaza. Kada sam mu rekao da to nije Farz (obavezna dužnost), on mi reče: "Spavanje u ovo doba će donijeti bijedu i belaj musafirhani i njenim stanarima." Morao sam da mu udovoljim jer mi je rekao da u protivnom napustim njegovu musafirhanu. Prema tome, čim bi se Ezan oglasio ja bih klanjao Sabah Namaz i poslije toga učio Qur'an jedan sahat.
Jednog dana Muršid Efendi je došao i rekao, "Otkad si ti došao u moju musafirhanu svaki belaj se dovukao ovdje. Ja mislim da je to što si ti neoženjen. Ili ćeš se oženiti ili se kupi odavde." Ja sam mu rekao da nemam dovoljno materijalnih sredstava da se oženim. Nisam mu mogao reći isto što i Ahmed Efendiji, jer Muršid Efendi je bio takva vrsta čovjeka da bi me skinuo i pregledao mi polni organ da provjeri da li govorim istinu.
Kada sam mu ja to rekao, on me ukori, "Kako slab Iman (vjerovanje) ti imaš! Zar nisi čitao Qur'anski ajet, "Ako su siromašni, Allahu te'ala će ih učiniti imučnim sa svojim blagodatima?" Ja sam bio zatečen takvim njegovim odgovorom te nisam znao šta da mu odgovorim. Na kraju, ja mu rekoh, "Uredu, ja ću se oženiti ali jesi li ti spreman da snosiš troškove? Ili možeš li mi naći djevojku koja me neće puno koštati?"
Malo se zamislivši, Muršid Efendi reče: "Nije me briga! Ili se oženi do prvog Redžepa ili se gubi iz moje musafirhane." Imao sam samo 25 dana do prvog Redžepa.
Usput, da spomenem Arapske mjesece; Muharram, Safar, Rabi'ul-eavvel, Rabi'ul-ahir, Džemazij-ul-evvel, Džemazij-ul-ahir, Redžep, Ša'ban, Ramadan, Ševval, Zilqa'da, Zilhidždža. Njihovi mjeseci nisu nijedan veći od 30 dana niti su manji od 29. Oni koriste lunarni (mjesečev) kalendar.
Našavši posao kao stolarski pomočnik, ja sam napustio Muršidovu musafirhanu. Nagodili smo se na nisku plaću s tim da je hrana i spavanje nanjegov račun. I tako sam ja prenio svoje stvari u stolarsku radnju dosta prije prvog Redžepa.Stolar je bio prava ljudina (dostojanstven). Tretirao me je kao svog sina. On je bio Šija iz Hurasana, po imenu Abdur-Rida. Iskoristivši njegovo društvo ja sam počeo učiti sa njim Perzisjki (Iranski) jezik. Svakog poslijepodneva Iranske Šije bi se okupljale u njegovoj radnji i raspravljalki o politici, ekonomiji itd. Najčešće bi kritikovali svoju vladu a i Sultana u Istanbulu. Kad god bi neki stranac ušao u radnju oni bi promjenili temu govoreći o običnim stvarima.
Meni su dosta vjerovali, ali kasnije sam otkrio da su mislili da sam ja Azerbejđani zato što sam govorio Turski. (U Azerbejđanu ima dosta Šija)
S vremena na vrijeme jedan mladić bi navratio u radnju. Njegovo odjelo je odlikovalo studenta nauke, i razumio je Arapski, Perzijski i Turski. Njegovo ime je bilo Muhammed ibn Abdul-Vehhab Nedždi. Ovaj mladić je bio ekstremno neotesan, grub i vrlo nervozan.Dok bi bacao i drvlje i kamenje na Ottomansku vlast, nikad ne bi kritikovao Iransku vladu. To mu je bilo zajedničko tlo sa Abdur-Ridom na kojem se zasnivalo njihovo prijateljstvo. Ali kako je moguće da ovaj mladić koji je bio Sunni, razumije Perzijski i bude Abur-Ridin prijatelj, koji je bio Šija? U ovom gradu Sunnije su se pretvarale da su u dobrim i bratskim odnosima sa Šijama. Većina ljudi je govorila i Arapski i Perzijski i Turski.
Muhammed od Nedžda je bio Sunni s vana. Iako je većina Sunnija kritikovala Šije, ustvari, oni kažu da su Šije nevjernici, ovaj mladić nikad nije kritikovao Šije. Prema Muhammedu od Nedžda, nije bilo nikakva razloga da se Sunnije opredjele za jedan od četiri Mezheba (Islamske pravne škole); on je govorio, "Allahova Knjiga nema nikakva dokaza o Mezhebima." On je namjerno ignorisao ajet koji govori o tom predmetu i poricao Hadis u vezi te regulacije.
Što se tiče četiri Mezheba: Stoljeće poslije Poslanikova preseljenja na vječni svijet, četiri učenjak su se posebno istakla među Sunni Muslimanima: Ebu Hanifa, Ahmed bin Hanbel, Malik bin Enes i Muhammed bin Idris Šafi. Neke Halife su prisilili Sunnije da prate jednog od ta četiri Imama. Oni su tvrdili da niko osim njih nemože praviti idžtihad na osnovu Qur'ana i Hadisa. Ovakav pristup je Muslimanima zatvorio vrata znanja i razumjevanja. Neki smatraju da je zabrana novog idžtihada dovela do umrtvljena Islama.
Šije su iskoristile tu pojavu među Sunnijama da prošire svoju sektu. Njihov originalan broj nije iznosio ni deset posto od ukupnog broja Muslimana ali danas (u 17 stoljeću) Šije su skoro pola svih Muslimana. Ovaj fenomen je prirodan, jer idžtihad je kao oružje. Idžtihad treba da popravi Islamski Fikh (pravo) i obnovi razumjevanje Qur'ana i Hadisa. Zabrana idžtihada na drugoj strani je kao trulo i zahrđalo oružje. Ta zabrana će ograničiti Mezhebe u ustaljen okvir. To će opet usloviti nepraktičnost i neprimjenjivost određenim vremenskim zahtjevima. Ako je tvoje oružje trulo a tvoj neprijatelj jak, onda je samo pitanje vremena kada ćeš biti uništen. Ja mislim da oni Sunnije koji budu bistri će otvoriti opet vrata idžtihada. Ako to ne urade postati će manjina a Šije će postati večina u toku samo nekoliko narednih stoljeća.
[Prevodilac:-Ipak, Imami četiri Mezheba se nisu podjelili u vjerovanju nego samo u praktikovanju Islama. Ta razlika u praktikovanju Islamskig odredbi je ustvari prednost za Muslimane. Šije su se pak podjelile na dvanaest sekti, time postavši trulo oružje. Detaljne informacije o ovom predmetu se mogu naći u knjizi Milal ve Nihal].
Arogantni mladić, Muhammed od Nedžda, je pratio svoju strast i ego u razumjevanju Qur'ana i Sunneta. On je potpuno ignorisao misljenja učenjaka, ne samo onih koji su živjeli u njegovo vrijeme i Imama Mezheba, nego i od uglednih Sahaba kao što su to Ebu Bekr i Omer. Kad god bi naišao na ajet Qur'ana koji se ne slaže sa pogledima Sahaba ili Imama on bi rekao, "Poslanik je rekao: Ostavio sam vam Qur'an i Sunnet." On nije rekao, Ostavio sam vam Qur'an, Sunnet, Sahabe, i Imame Mezheba." Prema tome, Farz je pratiti samo Qur'an i Sunnet bez obzira kako to izgledalo oprečno onome što su govorili Sahabi ili Imami Mezheba."
Jednom tokom večere u Abdur-Ridinoj kući, slijedeća rasprava se razvila između Muhammeda od Nedžda i gosta iz Kum, Šitskog učenjaka Šejh Dževada:
Šejh Dževad: Pošto ti priznaješ da je Ali bio mudžehid, zašto ga onda ne pratiš kao Šije?
Muhammed od Nedžda: Ali nije ništa bolji i drukčiji od Omera ili od drugih Sahaba. Njegove izjave i mišljenja nemogu biti prihvatljiva kao dokumenta na kojim se gradi Vjerski pravni zakon. Jedino Qur'an i Sunnet su dokumenta takvog kapaciteta. [Prevodilac-Činjenica je da je izjava bilo kojeg Sahabe dokumentovane prirode te se može prihvatiti za donošenje pravne odluke (fetve). Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nam je Hadisom preporučio da pratimo bilo kojeg od njih jer su svi oni kao zvijezde vodilje za Muslimanski Ummet.]:
Šejh Dževad: Pošto je Poslanik rekao, "Ja sam grad znanja, a Ali je kapija tog grada." zar onda ne treba da bude neke razlike između Alija i ostalih Sahaba?
Muhammed od Nedžda: Ako je Alijeva izjava dokumentarne vrijednosti, zar ne bi Poslanik onda rekao, "Ja sam vam ostavio Qur'an, Sunnet i Alija"?
Šejh Dževad: Jeste, mi možemo pretpostaviti da je Poslanik to rekao. Jer Hadis Šerif kaže, "Ostavljam vam Allahovu Knjigu i Ehli Bejt (Poslanikov bliski rod)." A Ali je najveći među Ehli Bejtom.
Muhammed od Nedžda poreče da je Poslanik to rekao.
Šejh Dževad je potukao Muhammeda od Nedžda sa uvjerljivim dokazima.
Ipak, Muhammed od Nedžda je prigovorio tome rekavši, "Ako ti smatraš da je Poslanik rekao, 'Ostavljam vam Allahovu Knjigu i moj Ehli Bejt." Onda, šta se desilo sa Poslanikovim Sunnetom?"
Šejh Dževad: Sunnet Allahova Poslanika je objašnjenje Qur'ana. Poslanik je rekao, "Ostavljam vam Allahovu Knjigu i moj Ehli Bejt." Izraz 'Allahovu Knjigu' ukljućuje 'Sunnet', koji je objašnjenje Qur'ana.
Muhammed od Nedžda: Ako su izjave Ehli Bejta objašnjenje Qur'ana, zašto nam je potreban onda Hadis za njegovo objašnjenje?
Šejh Dževad: Kada je Hadrat Poslanik preselio na vječni svijet, njegov Ummet (Muslimani) su smatrali da treba postojati objašnjenje Qur'ana da zadovolji potrebe svake vremenske epohe. Zbog tog razloga je Poslanik naredio svom Ummetu (sljedbenicima) da prate Qur'an kao originalni izvor, i Ehli Bejt koji će objašnjavati Qur'an po potrebi da bi se zadovoljili zahtjevi svake epohe.
Ja sam puno uživao ovu raspravu. Muhammed od Nedžda je bio nepomičan ispred Šejh Dževada, kao vrabac u ruci lovca.
Muhammed od Nedžda je bio vrsta čovjeka za kojim sam ja tragao. Jer njegovo nipodaštavanje učenjaka njegova vremena, njegovo vrijeđanje čak i prvih četiri Halife, njegov neovisni pogled na Qur'an i Sunnet su bili njegove mane i najslabije tačke. Zbog toga je bio tako pogodan za moj lov i moju misiju. Koliko je ovaj zabluđeni mladić bio drukčiji od Ahmed Efendije koji me je podučavao u Istanbulu! Taj učenjak je, kao i njegovi prethodnici, podsječao na planinu. Njega niko nije mogao poljuljati. Kad god bi on spomenuo ime Ebu Hanife, ustao bi, te otišao obaviti frišak abdest. Kad god bi htjeo da uzme knjigu Buharijinih Hadisa prije toga bi obavio frišak abdest. Sunni Muslimani puno vjeruju toj zbirci Hadisa.
Muhammed od Nedžda, na drugoj strani, je puno prezirao Ebu Hanifu. On je običavao reći, "Ja znam bolje od Ebu Hanife." Štaviše, po njemu, više od pola Buharijine zbirke Hadisa je pogrešno.
[Prevodilac:-Dok sam prevodio ova priznanja špijuna Hemfera na Turski jezik, sjetio sam se slijedećeg incidenta:Bio sam profesor u srednjoj školi. Tokom nastave jedan moj učenik upita, "Gospodine, ako Musliman pogine u ratu, hoće li postati Šehid?" "Hoće," ja rekoh. "Je li Poslanik tako rekao?" "Jeste, rekao je." "Hoće li on postati Šehid ako se utuši u moru, takođe?" "Hoće," bio je moj odgovor. "I u tom slučaju će zaraditi više sevaba (nagrade)." Učenik opet upita, "Hoće li on postati Šehid ako padne iz Aviona?" "Hoće, zasigurno," ja rekoh. "Je li to naš Poslanik rekao, takođe?" "Jeste, rekao je." Na ovo se učenik trijumfalno nasmiješi i reče, "Gospodine! Je li bilo aviona u Poslanikovo vrijeme?" Moj odgovr je bio ovakav: "Moj sinko! Naš Poslanik ima 99 imena. Jedan od njegovih divnih atributa je Džemiul-Kelim. On bi rekao (obuhvatio) mnoge činjenice u jednoj riječi. Naprimjer on je rekao, 'Osoba koja padne sa visine i pogine će postati Šehid.' "Učenik je prihvatio moj odgovor sa divljenjem i zahvalnošću. Na isti način Časni Qur'an i Hadis Šerif sadrže brojne riječi, naredbe i zabrane koje imaju različita i mnogobrojna značenja. Naučni rad koji se bavi istrazivanjem i eksploatacijom tih značenja, kao i njihova primjenjivanja na odgovarajučim slučajevima, se zove IDŽTIHAD. Bavljenje idžtihadom zahtjeva duboko i sveobuhvatno poznavanje Islamskih informacija. Zbog tog obaveznog visokog stepena Islamskog znanja, Sunni Muslimani zabranjuju bavljenje idžtihadom ignorantnim i nekvalifikovanim osobama. To sada ne znači da Sunni Muslimani zabranjuju sav idžtihad, nego da ga štite od laika i opakih ljudi koji bi ga želili iskoristiti da unište Islam i Muslimane kao što su uništene i religije prije Islama. Poslije četvrtog stoljeća po Hidžri, nijedan učenjak nije imao tako visoko obrazovanje da bi mogao raditi kao absolutni (neovisni) mudžtehid (osoba koja je toliko obrazovana sa Islamskim znanjem da može obavljati idžtihad). Prema tome, prirodno je da niko nije obavljao idžtihad, te je to dalje uslovilo zatvaranje vrata takvom (neovisnom) idžtihadu. Idžtihad se još uvijek obavljao ali oslanjajuči se na metode i odluke Imama Mezheba za nova i neriješena pravna riješenja. Pred kraj ovog svijeta, Isa (Isus) alejhi selam) će se vratiti sa Neba i obećani Muslimanski lider Mehdi će se takođe pojaviti u to vrijeme, te će oni biti kvalifikovani da obavljaju takav absolutni idžtihad.
Naš Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "Poslije meneMuslimani će se podjeliti u 73 grupe. Samo jedna će ući u Džennet (Raj)." Kada su ga upitali koja je to grupa, on je rekao, "Oni koji se adaptiraju meni i mojim Ashabima." U drugom Hadis Šerifu on kaže, "Moji Ashabi su kao nebeske zvijezde. Kojeg god da pratite bit će te na pravom putu!" Drugim riječima, on kaže, "Vi će te prateći nekog od njih ući u Džennet (Raj)." Židov iz Jemena, po imenu Abdullah bin Saba, je inicirao i raspirio neprijateljstvo i netrpeljivost prema Poslanikovim Ashabima. Oni ignoramusi koji su vjerovali ovom Židovu i mrzili neke Ashabe su se nazvali Šijama. A oni koji su vjerovali Hadis Šerif, su volili i pratili Ashabe i zvali se Sunnijima.]
Ja sam uspostavio vrlo blisko prijateljstvo sa Muhammedom bin Abdul-Vehhabom od Nedžda. Započeo sam kampanju hvaleći ga i veličajući ga na sve strane. Jednog dana sam mu rekao, "Ti si veći i od Omera i od Alija. Kad bi Poslanik bio živ danas on bi tebe postavio za Halifu umjesto njih. Ja se nadam da će Islam biti obnovljen i poboljšan kroz tvoje ruke. Ti si jedini učenjak koji će proširiti Islam po cijelom svijetu."
Muhammed sin Abdul-Vahhabov i ja smo odlučili da napravimo novu interpretaciju Qur'ana; ova nova interpretacija će odražavati samo naša mišljenja i poglede i biti će potpuno oprečna interpretaciji Ashaba, Imama Mezheba i Mufessira (učenjaci koji su posebno specijalizovani za objašnjavanje Qur'ana). Mi smo čitali Qur'an i raspravljali o nekim ajetima. Moja svrha te rasprave je bila da zavedem Muhemmeda od Nedžda. Na kraju krajeva, on je pokušavao sada da prikaže sebe kao revolucionara i bilo mu je neophodno da prihvati moje prijedloge i mišljenja tako da bih mu ja još više vjerovao i davao podrške.
Jedne prilike sam mu rekao, "Džihad (borba, samoprijegor za Islam) nije Farz."
On je prigovorio, "Zašto ne bi bio kad je Allah naredio, 'Borite se protiv nevjernika.'?"
Ja rekoh, "Zašto onda Poslanik nije poveo džihad protiv munafika (licemjera) kada je Allah naredio, 'Borite se protiv nevjernika i dvoličnjaka (munafika)." [Prevodilac:-Na drugoj strani, kaže se u knjizi Mavaahibu ledunnijja da je 27 ratnih pohoda obavljeno protiv nevjernika. Njihove sablje su izložene u Istanbulskim muzejima. Munafici bi se pretvarali da su Muslimani. Oni bi klanjali Namaz sa Poslanikom u Medinskoj džamiji. Rasulullah (sallallahu `alejhi ve sellem) ih sve dobro znao. Ipak on nije rekao ni jednom od njih, "Ti si munafik." Da je on poveo rat protiv njih i pobio ih, ljudi bi rekli, "Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) pobi ljude koji su vjerovali u njega." Stoga je on pravio verbalni Džihad protiv njih. Jer Džihad, koji je Farz, se vrši svojim tijelom, imetkom ili riječju. Gore navedeni ajet naređuje Džihad protiv nevjernika ali ga ne specificira. Drugim riječima ne definiše tačno koju vrstu Džihada moramo voditi. Prema tome Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je vodio oružani rat protiv nevjernika a verbalni rat protiv munafika (dvoličnjaka). Prema tome mi moramo pratiti metod koji nam je pokazao Poslanik i boriti se protiv dvoličnjaka propovjedanjem i savjetovanjem.]
On je rekao, "Poslanik je vodio Džihad protiv njih svojim riječima."
Ja rekoh, "Je li Džihad koji je Farz (naređen), onaj koji se vrši riječima?"
On reče, "Rasulullah je vodio rat protiv nevjernika."
Ja rekoh, "Poslanik je vodio rat protiv nevjernika u samo-odbrani zato što su oni htjeli da ga ubiju."
On klimnu potvrdno.
Drugom prilikom ja sam mu rekao, "Mut'a nikah je dozvoljen."
On se usprotivi, "Ne, nije."
Ja rekoh, "Allah je objavio, U zauzvrat što ste ih (žene) koristili, podajte im mehr (ženin obavezni vjenčani dar) po dogovoru."
On reče, "'Omer je zabranio dvije vrste mut'a braka koje su postojale u njegovo vrijeme i rekao da će kazniti bilo koga ako ih bude upražnjavao."
Ja rekoh, "Ti kažeš da si superiorniji Omeru a opet ga pratiš. Štaviše, Omer je to zabranio iako je znao da je Poslanik to dozvolio. Zašto sad napuštaš Poslanikovu riječ a pratiš Omerovu?"
On je učutio. Znao sam da je sada bio uvjeren da je taj privremeni (mut'a) brak, ustvari dozvoljen.
Ja sam osjećao da je Muhammed od Nedžda žudio za ženom u tom vremenu jer je bio neoženjen. Rekao sam mu, "Hajmo obadvojica uzeti po ženu po principu mut'a. Imat ćemo malo zabave sa njima. On je to prihvatio klimnuvši glavom. Ovo je bila velika prilika za mene, te sam mu obećao da ću mu naći ženu za privremeni brak. Moj cilj je bio da učvrstim i pojačam njegovu averziju koju je osjećao prema drugim Muslimanima. Ipak mi je postavio uslov da niko ne sazna za to i da ne kažem toj ženi ni njegovo pravo ime. Ja sam brzo otišao do Kršćanki koje su tajno poslate od Ministarstva kolonija da zavode i kvare Muslimansku omladinu. Ja sam jednoj od njih objasnio cijelu stvar i ona je pristala da sarađuje samnom na tom zadatku. Ja sam joj dao nadimak Safija. Poslije sam odveo Muhammeda od Nedžda njenoj kući. Safija je bila kod kuće, sama. Napravili smo jednosedmični ugovor o braku sa Muhammedom od Nedžda, koji joj je dao nešto zlata kao "Mehr." Tako smo mi počeli zavoditi Muhammeda od Nedžda, Safija iznutra a ja s vana.
Muhammed od Nedžda je sada bio potpuno u Safijinim rukama. Pored toga, on je okusio slast nepokoravanja Šeriatskim propisima pod isprikom od drukčijeg idžtihada i slobode mišljenja.
Trećeg dana poslije sklapanja mut'a braka ja sam imao sa njim vrlo žučnu raspravu o tome da alkoholna pića nisu haram (zabranjena). Iako je on naveo mnoge ajete da je to haram ja sam ih odbio i rekao, "Činjenica je da su Jazid i Umajjadi i Abbasidske Halife pili alkoholna pića. Zar su oni svi bili pokvareni i propali a samo ti ispravan? Bez sumnje oni su poznavali Qur'an i Sunnet bolje od tebe. Oni su shvatili iz Qur'ana i Sunneta da je to mekruh, a ne haram. Takođe, u Židovskim i Kriiščanskim knjigama se navodi daje alkohol dozvoljen. Sve religije su Allahove odredbe. Ustvari, prema nekim predanjima se kaže da je, 'Omer je trošio alkoholna pića do objave ajeta, 'Vi ste ga se svi prošli, zar niste?" Ako je to bilo haram, Poslanik bi ga kaznio. Pošto ga Poslanik nije kaznio, onda je alkohol dozvoljen." [Prevodilac:-Činjenica je da je Omer (Radiallahu anh) trošio alkohol dok nije objavom zabranjen. Poslije njegove zabrane on ga nikad nije koristio. Ako su neki od Umajadskih i Abasidskih Halifa pili alkohol to ne znači da je to sad mekruh. To samo znači da su oni bili fasici (griješnici), zato što su činili haram djela . Jer ajeti koje je naveo špijun a i drugi, kao i mnogi Hadisi, jasno zabranjuju pijenje alkoholnih pića. Navodi se u Rijadun-nasihin, "Na početku je bilo dozvoljeno piti vino. Hadrat Omer, Sa'd ibni Vekkas i neki drugi Ashabi su običavali piti vino. Poslije je objavljen 219 ajet sure Bekare koji je proglasio alkoholna pića velikim grijehom. Poslije toga je objavljen 42 ajet sure En-Nisa koji je zabranio obavljanje Namaza pod dejstvom alkohola. Napokon, 93 ajet sure Maida objavljuje alkoholna pića haramom, tj. potpunom zabranom. U Hadisu Šerifu se kaže: "Ako bi te nešto opilo (ošamutilo) u velikim količinama, onda je to zabranjeno i u malim količinama." i "Vino je od najgroznijih grijeha." i "Ne druži se sa osobom koja pije alkoholna pića! Ne klanjaj dženazu onome koji redovno pije alkohol (ako se ne pokaje prije smrti)! Ne ulazi u brak sa osobom koja pije alkohol!" i "Pijenje alkohola je kao obožavanje idola." i "Neka Allah proklete onoga koji pije alkohol, i onog ko ga prodaje, i onog ko ga pravi i onog ko ga služi."] ***
Muhammad od Nedžda kaže, "Prema nekim izvještajima, Omer je pio alkoholna pića tako da bi ih pomiješao sa vodom i rekao da to nije haram jer nema ošamučujući efekt na ljudsku svijest. Omerovo mišljenje je ispravno, jer se kaže u Qur'anu, 'Šejtan (Satana) želi da ubaci zlobu i razdor među vas i da vas odvrati od Zikra i Namaza time što će te se upustiti u pijenje vina i kockanje. Pa zar se nećete proći tih stvari sada?' Alkoholna pića neće prouzrokovati te probleme ako ne ošamućuju. Prema tome, alkoholna pića nisu haram kada ne ošamućuju."
Ja sam ispričao Safiji o našoj raspravi o alkoholu, te joj rekao da mu pripremi neko jako alkoholno piće. Poslije, ona mi je rekla, "Uradila sam kao što si mi rekao, i on se napio i plesao te potom nekoliko puta te noći samnom općio." Od tada je Safija imala punu kontrolu nad Muhammedom od Nedžda. Kada sam se opraštao sa Ministrom Kolonija u Londonu on mi je rekao, "Mi smo preuzeli Španiju od nevjernika (Muslimana) pomoću alkohola i bluda. Daj da povratimo sve nase zemlje pomoću ova dva vrlo moćna sredstva." Sada mi je jasno koliko su njegove riječi bile istinite.
Jednog dana sam započeo raspravu sa Muhammedom od Nedžda o postu: "Kaže se u Qur'anu, 'Post je bolji za vas.' Nije se kazalo u Qur'anu da je to Farz (stroga dužnost). Prema tome post je Sunet, a ne Farz u Islamu." On se pobuni rekavši, "Zar ti pokušavaš da me izvedeš iz moje vjere?" Ja mu odgovorih, "Iman (vjerovanje) se sastoji od čistoće srca, oplemljenja duše, a ne od kršenja ostalih Islamskih naredbi. Zar nije Poslanik rekao 'Iman je ljubav'? Zar nije Allah objavio u Qur'anu, 'Obožavaj svoga Gospodara (Allaha) dok ne dobiješ stvarno ubijeđenje (Jakin)? Prema tome, kada osoba dobije čvrsto ubijeđenje o Allahu i Sudnjem Danu i kada oplemeni svoja djela i očisti srce, ta osoba će onda postati najpobožnija među svim ljudima." On klimnu glavom odobravajući moje riječi.
Jednom sam mu rekao, "Namaz nije Farz (stroga dužnost)." "Kako nije Farz?" "Allah je objavio u Qur'anu, 'Obavljaj Namaz da bi ti na pameti bio.' Prema tome, cilj Namaza je da se misli na Allaha. Stoga, možeš misliti na Allaha i bez obavljanja Namaza."
(1)
| napred |