| napred |
Hvala Bogu Stvoritelju duse
Predgovor
"Memoari gospodina Hemfera, Britanskog špijuna za Bliski Istok" je naziv dokumenta objavljenog u epizodama u Njemačkom listu "Špigel" pa potom i u jednom poznatom Francuskom listu. Libaneski doktor ga je preveo na Arapski jezik sa kojeg je onda preveden na Engleski i druge jezike. "Vakuf Ihlas" izdavačka kuća iz Istanbula je objavila ovaj dokumenat u vidu knjižice a i elektronski na Internetu na svom web sajtu pod nazivom: Konfesije Britanskog špijuna i Britansko neprijateljstvo prema Islamu. Ovaj dokument otkriva stvarnu pozadinu Vehabijskog pokreta koji je iniciran od strane Muhammeda bin Abdul-Vehhaba, te objašnjava porijeklo brojnih laži i obmana koje su oni proširili u ime Islama otkrivajući time svoje neprijateljstvo prema Islamu, Poslaniku Muhammedu -sallallahu `alejhi ve sellem- i Muslimanima u cjelini. Nije ni čudo što danas Vehabije stoje kao kičma takozvanog "Islamskog" terorizma dopuštajući i finansirajući ubijanje nedužnih Muslimana kao i nemuslimana, širom svijeta. Njihova poznata istorija terorizma, dokumentovana u djelu 'Fitnetul-Vehabija' od Mekkanskog Muftije, Šejh Ahmed Zejni Dehlana, kao i njihova tekuća aktivnost u pogubljenjima i atentatima, je proizvod njihova bolesnog vjerovanja da su svi blasfemičari (mušrici) osim njih. Njihova aktivnost se itekako tiče Bošnjačkog naroda, kako u Bosni tako i u dijaspori. Naime, ta izopačena ideologija se počela širiti Bosnom u zabrinjavajućim razmjerima, pogotovo poslije ratnog primirja. Nevina Bošnjačka omladina, neupućena u proces stvarne Islamske obnove i s jakim vjerskim entuzijazmom, nesvjesno upada u kandže heretika iz Nedžda. Prije samog dokumenta o Britanskom špijunu želim navesti stručno zapažanje rahmetli muhaddisa Imam Ebul Fejda, koji je napisao preko 140 Islamskih knjiga, te posjedovao stvarni uvid u ovu temu:
isječak iz knjige 'Ihja el-Maqbur' strane 59-60.
Muhaddis Zamana,
Imam Ebu'l-Fejd Ahmed ibn Ebi Abdallah el-Siddik el-Gimmari,
Bismillahir~Rahmanir~Rahim
»Što se tiče "Karnijjun", njihovu zemlju Allah nije blagoslovio ni s jednim evlijom ili pobožnjakom (salih) od početka Islama pa do danas. Umjesto toga, On im je dao samo Karn el-Šejtan ['Sotonin Rog'], čiji slijedbenici su bili Havaridžije trinaestog i kasnijih Islamskih stoljeća. Stoga bojte se Allaha, i nemojte biti kao oni koje su oni obmanili, i podržavati njihovu pokvarenu sektu i bezvrijedno mišljenje, i njihovu zalutalost koju je Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- jasno opisao, opisavši ih kao 'Pseta Vatre' [kilab el-nar], i obavjestio nas da su oni 'najgori među onima pod nebeskom kapom', i da oni 'odskaču iz religije kao što strijela odskače od mete,' i da njihova usta najbolje pričaju o Tevhidu, primjenjivanju Sunne, i borbi protiv novotarija (bid'ah) - a ipak, Allaha mi, oni se guše u novotariji (bid'ah); zapravo, nema gore novotarije od njihove, koja čini da oni 'odskaču van religije kao što strijela odskače od mete', uprkos njihovih prividnih napora u ibadetu i dosljednosti religiji. Baš kao što je Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- rekao: 'Jedan od vas (ashaba, tj. pravovjernih) bi prezirao svoj namaz sa njima obavljen, i svoj post sa njima upotpunjen; oni uče Kur`an ali im ne silazi niže od grla.'
Radi ovoga je Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- odbio da učini dovu (molbu) za Nedžd kao što se molio za Jemen i Siriju, jer je on rekao: 'O Allahu blagosiljaj naš Jemen; blagosiljaj našu Siriju.' - a oni rekoše, 'I naš Nedžd, O Resulullah?', ali on je ponovio svoju molbu za Jemen i Siriju; a i oni su ponovili svoj zahtijev; dok Poslanik nije rekao, na treći zahtijev, da bi objasnio zašto neće da se moli za Nedžd:
'To je mjesto potresa, i smunje (fitne), i Sotonin Rog će se podići odatle.' [Prenosi Buhari] I ništa se od tamo nije podiglo da uzrokuje potrese i smutnju u Islamskoj religiji kao što je to učinio Muhammed ibn Abd el-Vehhab, koji je zalutao a i druge odveo u zabludu. Stoga on je taj Sotonin Rog predskazan u riječima Poslanika -sallallahu `alejhi ve sellem-, i on je odbio da moli Allaha za Nedžd radi njega, i radi smutnje (fitne) koja će poteći od njegove demonske misije (da'vah). Ko god se odazove tom pozivu počinio je nedvojbeni kufr, i osuđen je na odmetništvo od Islama i 'odskakanje od religije', kao što vidno u slučaju drugih mulhida [heretičkih nevjernika] ovog vrmenea koji su čuveni po svom ilhadu [krivovjerstvu], jer su u svakom slučaju otpočeli pridržavajući se sekte Sotoninog Roga, što je dobro-poznato učenjacima od iskustva i uvida.
Ve sallallahu `ala sejjidina Muhammedin ve `ala alihi ve sahbihi kullema zekeru e-zakirun ve gafele 'an zikrihi el-gafilun. Vel~hamdulillahi rabbil~alemin.«
Pare sipaju iz Saudijske kase kupujući naklonost vlade i mešihata. Oni znaju ko su Vehabije, ali trenutna politička bura nije povoljna za javno istupanje protiv njih, jer na kraju krajeva pozicija i para je važnija. Vehabije koriste tu situaciju da privuku omladinu ukazujući im na svu licemjernost Bosanske uleme, tvrdeći da su samo oni na pravom putu jer su, očigledno, jedini koji striktno praktikuju Islam. To nije daleko od istine, jer većina Bosanaca misli da su njihova srca čista, te im stoga nije potrebno da klanjaju svakodnevni namaz ili napuste alkohol i slične harame. Na drugoj strani, neprijatelji Islama kao što su pojedini novinari lista "Dani" i drugi, koriste ponašanje i vjerovanja takvih ljudi kao odličan materijal za defamaciju Islama u Bosni. Ako se nešto ne poduzme, ono malo Bošnjaka koji su se spasili paganskih klaonica, nestat će u tami Vehabijske blasfemije. Sada je vrlo teško objasniti toj zavedenoj omladini da su oni nasjeli na delikatnu anti-islamsku aktivnost, jer to podrazumjeva gutanje ponosa i distanciranje od prijašnjih žarkih izjava i polemika. Potrebno je dosta duhovne snage da se to uvidi i prihvati. Naravno, neprijatelji Islama će jedva dočekati da se slatko nasmiju i šprdaju sa tom omladinom, nabijajući im na nos Islamsku "nepogriješivu Vehabijsku" prošlost. Bosanska Ulema je ta koja treba stati na stranu te omladine i odriješiti jezike u odbrani Sunni Islama i onih Muslimana koji žele praktikovati Islam na Bosanskom tlu. Na kraju krajeva ta ista ulema je donekle kriva za prodor Vehabizma na Bošnjački prostor. Ja ipak više volim te naše Bosance koji su nasjeli Vehabijskim mahinacijama, nego one koji ne praktikuju ništa i još kritikuju druge koji nešto rade. Zašto? Zato što ta naivna omladina želi Islam ali ne zna kako a ovi drugi pak uopšte ne žele Islam, drugim riječima dvoličnjaci koji kao ljute guje prave otrovna gnijezda unutar muslimanske bešike.Kako sam čuo oni sebe sad nazivaju Hanbelijama. Recimo da su oni stvarno Hanbelije, u šta ja lično dosta sumnjam, zar nije bilo lakše da su odštampali knjige Hanefijskog mezheba i propagirali ih po Bosni, koja je kao i cijeli Balkan od dolaska Turaka u Evropu bila obrazovana po Hanefijskom pravu (fikhu) i teologiji (akaidu). To bi bila najkorisnija opcija i vrlo lahko ostvarljiva kad se uzme u obzir da na stotine Hanefija studira na Saudijskim univerzitetima. Da je se kojim slučajem iskreno razmatrao najefektivniji način obnove Islama u Bosni onda bi te Hanbelije prišle Bošnjacima sa Hanefijskom literaturom i učenjacima čime bi se izbjegla ova fitna i vjerski razdor u Bosni koja je vjekovima ognjište Hanefija i derviša Nakšibendije, Kadirije, Rufaije itd. Ali što bi naš narod rekao, 'Drvo se po plodu raspoznaje'. Vehabizam ili kako ga oni sad nazivaju Hanbelizam, nije kompaktan Bošnjačkoj prirodi i obrazovanju.Bosanski narod je oduvijek bio vrlo emotivan i produhovljen narod ispunjen merhametom i mehkoćom koja olikuje Islam kao univerzalnu religiju. Radi toga su Islamski mistični (sufijski) korijeni u Bosni stari koliko i sam Islam. Bezumna beskompromisnost i okorjelost Vehabizma nije kompaktna sa Bosnom i njenim narodom, štaviše ona je vrlo opasna za Bosanski narod koji se nalazi na ivici istrijebljenja u srcu nemuslimanske Evrope. Naš narod treba vremena za tihu i efektivnu obnovu Islama bez provokativnih nastupa i "velikih" ali praznih riječi Vehabijskih "reformatora". Velika fitna se proširila po svijetu a Vehabije su samo jedna glava od velike satanske nemani. Neka nas Allah zaštiti od njihova zla i smutnje. Amin!
Ebu Irfan el-Bosni
PRVO POGLAVLJE
Hemfer kaže:
Naša Velika Britanija je veoma prostrana. Sunce se diže iznad njenih mora, i zalazi, opet ispod njenih mora. Naša država je relativno slaba pa ipak ima kolonije u Indiji, Kini i Bliskom Istoku. Ove zemlje nisu još potpuno pod našom kontrolom, ali mi smo vrlo aktivni u sprovođenju naših političkih odluka i polica u ovim zemljama. Mi ćemo uskoro imati potpunu dominaciju u svim tim zemljama. Dvije stvari su za nas od prioritetne važnosti:
1- Uraditi sve neophodno da se zadrže mjesta koja su već pod našom kontrolom;
2- Uraditi sve da se zauzmu mjesta koja nisu još pod našom kontrolom.
Ministarstvo za Kolonije je odredilo komisije iz svake kolonije za sprovođenje ovih dviju imperijalističkih polica. Čim sam se pridružio Ministarstvu Kolonija, Ministar me je zavolio i postavio me kao administratora kompanije u Istočnoj Indiji. S vana, ta kompanija je bila zauzeta trgovinom. Ipak njen stvarni i glavni zadatak je bio iznalaženje puteva i metoda za potpunu kontrolu nad Indijom.
Naša vlada se nije mnogo brinula zbog Indije. Indija je bila zemlja različitih nacija, jezika i interesa pa je ipak suživot njenog naroda tekao bez problema. Nismo se mi plašili ni Kine, jer su tamo dominantne religije bile Budizam i Konfučijanstvo, koje nisu predstavljale nikakvu ozbiljnu prepreku ili prijetnju našim potičkim policama. Obje religije su bile mrtve, bez ikakva interesa u ovozemni život i politiku. Zbog toga, ljudi u ove dvije zemlje nisu imali skoro nikakva patriotska osjećanja. Indija i Kina zasigurno nisu zabrinjavale Britansku vladu. Pa i pored toga, zbog mogućih nenadanih komplikacija u budućnosti, mjere predostrožnosti su uvedene na svim ključnim mjestima. Dugoročni plan je bio unošenje razdora i zaostalosti pa čak i epidemičnih bolesti, da bi se osigurao status naše nadmoćnosti. Mi smo imitirali lokalne običaje i obrede, time idealno maskirajući naše stvarno lice, aktivnosti i namjere.
Ono što nam je najviše grizlo nerve su bile ustvari Islamske zemlje. Mi smo već bili uredili neke sporazume, od kojih su svi bili u našu korist i prestiž, sa Bolesnim Čovjekom (Otomanskim carstvom). Iskusni aktivisti Ministarstva Kolonija su predvidjeli da će bolesni čovjek umrijeti za manje od stoljeća. Povrh toga, mi smo sklopili neke tajne dogovore sa Iranskom vladom i postavili na ključna mjesta naše aktiviste koji su bili masoni sprovodeči naše police. Korupcija kao potplaćivanje, nekompententna administracija i neadekvatno vjersko obrazovanje, je zauzvrat donijelo zabavljanje sa lijepim ženama i finalno čak do zanemarivanja državne dužnosti. To je slomilo kičmu ove dvije Islamske zemlje. Uprkos svim tim mjerama, mi smo bili zabrinuti da naše aktivnosti neće donijeti željene rezultate, i to zbog razloga koje ću navesti ispod:
1- Muslimani su ekstremno privrženi Islamu. Svaki pojedinac je odan Islamu u toj mjeri kao kaluđeri Kršćanstvu, ako ne i više. A poznato je da bi svečenici i kaluđeri radije umrli nego napustili Kršćanstvo. Najopasniji u tom respektu su Šije iz Irana, jer oni smatraju paganima (nevjernicima) i prljavim one koji nisu Šije. Kršćani su kao odorna nečist kako kažu Šije. Naravno, osoba će učiniti sve moguće da se otarasi nečisti. Ja sam jednom upitao nekog Šiju: "Zašto vi tako gledate na Kršćane?" On mi je odgovorio: "Poslanik Islama je bio vrlo mudar čovjek. On je stavio Kršćane pod duhovnu opresiju s namjerom da ih vremenom prevede na Islam i spasi od vječne patnje. Poznato je kao taktika svake vlade, da se politički nepodobna osoba, stavi pod duhovnu i mentalnu opresiju sve dok ne poprimi nametnute osobine i pokornost. Nečist o kojoj ja govorim nije fizička nego duhovna. Duhovna opresija se ne primjenjuje samo nad Kršćanima nego i ostalim nevjernicima i Sunnijima. Čak i naši pretci koji su bili Magijanci su nečist."
Ja mu rekoh: "Pa dobro! Sunnije i Kršćani vjeruju u Allaha, u Poslanike i Sudnji Dan, zašto su onda nečisti?" On odgovori, "Oni su nečisti zbog dva razloga: Sunnije pripisuju pogriješivost našem Poslaniku, Hadrat Muhammedu, da nas Allah sačuva takva djela! I mi njima, zauzvrat, kažemo da su nečist. Jer što kaže izreka, "Ako te osoba maltretira, i ti nju možeš maltretirati. Drugi, Kršćani, iznose laži i uvrede prema Allahovim Poslanicima. Naprimjer, oni kažu da je Isa (Isus) 'alaihis-salam' pio žestoka alkoholna pića. I zato što je bio proklet, zato je bio i razapet."
U prigovor, ja mu rekoh da Kršćani ne kažu takve stvari o Isusu. "Kažu, dabome da kažu," bio je njegov odgovor, "samo ti ne znaš. Tako je napisano u Bibliji." Ja se poćutih, jer je čovjek bio djelimično u pravu. Nisam želio dalje da se raspravljam, jer bi mogao postati sumnjičav prema meni, zato što sam bio u Islamskoj nošnji a dijalogom branio Kršćane. U budućnosti sam izbjegavao takve dijaloge.
2- Islam je nekad bio religija administrativnog uređenja i autoriteta. I Muslimani su bili poštovani. Bilo bi vrlo teško dokazati tim ljudima, da su oni sada samo sluge zapadnim silama. Isto tako bi bilo nemoguće poreći istoriju Islama i reći Muslimanima: Čast i poštovanje koje ste imali tada, je rezultat nekoliko za vas tada pogodnih okolnosti. Ti dani su davno prohujali, i nikad se više neće povratiti.
3- Mi smo bili vrlo zabrinuti da bi Ottomanije i Iranci mogli prozrijeti našu zavjeru i onemogućiti je. Iako su ove dvije zemlje bile dosta osakaćene, mi još nismo bili sigurni u definitivnu pobjedu jer su te zemlje imale centralnu vlas sa kapitalom, oružjem i autoritetom.
4- Najviše smo se brinuli zbog Islamskih učenjaka. Učenjaci Istanbula, El-Ahzara, Damaska i Iraka su bili nepremostiva prepreka ispred uspijeha u našim zacrtanim planovima. Ti učenjaci su bili toliko pobožni, da nipošto ne bi ustupili jednu jedinu sitnicu u svojoj vjeri, zato što su svoja srca vezali za Džennet i vječni svijet, a prolazeći kroz ovaj svijet samo kao putnici. Narodne mase su ih pratile. Čak i sam Sultan je strepio od učenjaka.Sunnije nisu tako odani učenjacima kao Šije. Šije nisu čitale knjige; oni su priznavali samo učenjake, i nisu davali dužno poštovanje Sultanu. Sunnije, na drugoj strani, čitaju knjige, i poštuju učenjake i Sultana.
Prema tome, mi smo pripremili seriju konferencija. Ipak svaki put smo sa razočarenjem nailazili na zatvoren put. Izvještaji koje smo dobijali od naših špijuna su bili puni frustracije, i konferencije su se svodile na nulu. Ipak, mi nismo gubili nade. Jer mi smo vrsta ljudi koji su razvili naviku da duboko udahnu i usvoje strpljivost.
Ministar lično, najviše sveštenstvo, i nekoliko specijalaca su prisustvovali jednoj od naših konferencija. Bilo nas je dvadeset. Konferencija je trajala tri sahata, i finalna rasprava je završena bez ikakva plodonosnog zaključka. Na kraju, jedan sveštenik reče, "Ne brinite se! Jer Mesih (Isus) i njegovi učenici (apostoli) su postigli uspijeh i autoritet poslije tri stotine godina persekucije i samopožrtvovanja. Nadati je se, da će iz nevidljivog svijeta, on (Isus) pogledati na nas sa odobrenjem te će se naša loša sreča poboljšat tako da istjeramo nevjernike (Muslimane) iz njihovih sjedišta, pa makar i poslije tri stotine godina. Sa jakim ubjeđenjem i dugoročnom strpljivošću, mi se moramo naoružati! S ciljem preuzimanja svjetskog autoriteta mi moramo zagospodariti svakom vrstom medija, i pokušati svaki metod. Mi moramo na sve načine da proširimo Kršćanstvo kroz Muslimanske mase. Za nas vrlo važno da shvatimo naš cilj, pa makar njegovo ostvarenje bilo i poslije nekoliko stoljeća, jer očevi rade za svoje potomstvo."
Konferencija je opet održana, i diplomate i vjerski učenjaci iz Rusije i Francuske kao i iz Engleske su prisustvovali. Ja sam bio sretan da mogu prisustvovati, jer sam sa ministrom imao vrlo dobre odnose. Na konferenciji, planovi o cijepanju Muslimana u grupe i sekte kao i njihovo pokrštavanje koje je radilo u Španiji, su bili iznešeni i razrađivani. Ipak, na kraju nije bilo rezultata koje smo mi očekivali. Ja sam pribilježio sve planove i akcije koje smo trebali sprovesti u svoju knjigu "Ilaa Melekut-il-Mesih."
Teško je iznenada i momentalno isčupati drvo koje je pustilo svoje korijenje vrlo duboko u zemlju. Ipak, mi moramo učiniti teškoće lakim i prevazići ih. Kršćanstvo je došlo da bi se raširilo. To nam je naš Mesih (Isus) obećao. Loše stanje na zapadu kao i na istoku su pomogle Muhammedu. To stanje je nestalo, i odnijelo sa sobom napast (Islam). Sa zadovoljstvom mi zapažamo da se to stanje potpuno promjenilo. Kao rezultat velikih poduhvata i napora našeg ministarstva i drugih Kršćanskih vlada, Muslimani su sad na padu a Kršćani na usponu. Sada je vrijeme da mi preuzmemo pozicije koje smo izgubili kroz vjekove. Moćna vlada Velike Britanije je pionir u ovom blagoslovljenom poduhvatu [uništenja Islama].
Teško je iznenada i momentalno isčupati drvo koje je pustilo svoje korijenje vrlo duboko u zemlju. Ipak, mi moramo učiniti teškoće lakim i prevazići ih. Kršćanstvo je došlo da bi se raširilo. To nam je naš Mesih (Isus) obećao. Loše stanje na zapadu kao i na istoku su pomogle Muhammedu. To stanje je nestalo, i odnijelo sa sobom napast (Islam). Sa zadovoljstvom mi zapažamo da se to stanje potpuno promjenilo. Kao rezultat velikih poduhvata i napora našeg ministarstva i drugih Kršćanskih vlada, Muslimani su sad na padu a Kršćani na usponu. Sada je vrijeme da mi preuzmemo pozicije koje smo izgubili kroz vjekove. Moćna vlada Velike Britanije je pionir u ovom blagoslovljenom poduhvatu [uništenja Islama].(1)
| napred |