EHLI-BEJT U BH ALHAMIJADU

Otkad se Bosna susrela sa islamom, u bošnjačkoj umjetnosti, književnosti, nauci i kulturi živi Ehli-bejt. Mi ćemo se ovdje baviti samo književnošću, i to samo jednim tokom bošnjačke književnosti – alhamijadom, iako su i književnost na orijentalnim jezicima i moderna literatura ovoj časnoj obitelji posvetili blistave stranice ljubavi i talenta. Upravo stoga je nemoguće iz svekolike bošnjačke književnosti izlučiti ovu, i općenito temu religije, a da ona ostane govorljiva u punini svoga umjetničkog smisla i poruke.

Još od XVI stoljeća bošnjački pjesnici unose u svoja djela pijetet prema Ehli-bejtu. Tu se, u raznim književnim formama i medijima, iskazuje divljenje i privrženost prema najodabranijem čovjeku u povijesti ljudskog roda Muhammedu, a.s., njegovom zetu Aliji, kćerki Fatimi i njihovim sinovima Hasanu i Husejnu. Među njima je poslanik Muhammed, kao jedini ljudski uzor, najčešći motiv, a čin njegovog rođenja u poemi mevlud najpopularnija književna forma.

Prvi spomen obilježavanja 12. rebiul-evvela u Bosni nalazimo u vakufnami Gazi Husrev-bega, kojom ovaj vakif određuje da se toga dana, u njegovoj džamiji u Sarajevu, prouči mevlud. U Sarajevu je znameniti Bošnjak, pjesnik Fadil-paša Šerifović, oporučio vakufom učenje mevluda, također u džamiji. Vremenom se, pored džamijskog ambijenta, mevlud ustalio i kao obiteljska svečanost, a i povodi su obuhvatili radost općenito: rođenje, sunnet djeteta, sklapanja braka, useljenje u novi stan i sl.

Sve do 1878. godine, do prvog izdanja Mevluda Saliha Gaševića, (18____), svečanost obilježavanja rođenja Muhammeda, a.s., priređivana je na turskom jeziku. Od Gaševićevog Mevluda taj tekst postaje svenarodna svojina, razumljiv svakome slušaocu.

Spjev rođenju posljednjeg Božijeg Poslanika od Saliha Gaševića nije samo prvi mevlud na bosanskom jeziku, on je bio matrica na kojoj su te poeme gradili svi alhamijado pjesnici. Pored Gaševića, na bosanskom jeziku arebicom mevlude su spjevali: Muharem Dizdarević s pjesničkim pseudonimom Muhamed Rušdi (1825-1903), Arif Sarajlija (1861-1916) i Seid Zenunović (1875-1932). Posljednji mevlud arebicom štampan je 1942. godine u Sarajevu, Gaševićev mevlud je do tada a i kasnije, objavljen u više od trideset izdanja, i na latinici i na ćirilici, pa i po tome spada među popularnije spjevove o rođenju Muhammeda, a.s.. Od početka dvadesetoga vijeka do danas nastalo je niz mevluda na bosanskom jeziku i latinicom, odnosno ćirillicom. Svoju umjetničku imaginaciju okušali su na ovoj temi Musa Ćazim Ćatić (1878-1915), Safet beg Bašagić (1870-1934), Semaudin Sarajlić (1887-1960), Rešid Kadić (1912-1988) i Ešref Kovačević (1924-1996).

Na arebici se Ehli-bejt kod Bošnjaka javlja u ovim književnim žanrovima: mevlud, miradž, vefat, ilahija, kasida, uspavanka.

Mevludi na arebici, izuzev Zenunovićevog, zapravo su preradbe i manje ili više uspjele imitacije Gaševićevog Mevluda, a u njemu, već u Predgovoru, iskazuje se želja za spjevom na bosanskom jeziku ne samo da bi se znao njegov sadržaj, nego i da se svojom riječju iskaže ljubav prema posljednjem Božijem Poslaniku:

Mi smo žudni znati mevlud šta kaže

Našem svecu mi smo ašik odviše.

Mevlud Saliha Gaševića također nije orginalan, to je slobodan prepjev istovrsnoga spjeva Bursali Sulejmana Čelebija (XIV stoljeće). Sastavljen je od predgovora (12 distiha), kratke pjesme. Koristi mevludi šerifa (5 distiha), osnovnog teksta Mevludi nebijji ala lisani bosnevi – Mevlud Poslaniku na bosanskom jeziku (98 distiha) i miradža – Miradž nebijji alejhi-s-selam (93 distiha).

Svaki mevlud, pa i ovaj, kazuje o posebnim događajima i znacima koji navješćuju nešto izuzetno činom rođenja. Kod Gaševića je to ovakvo čudo:

 

Kad je majka Muhammeda rodila

Pozdravom je Kaba sedždu činila.

Od veselja do zemlje se sagnula

I natrag se bez zijana vratila.

 

Konstanta u svim mevludima jeste i da se pri rođenju Poslanika javlja svjetlo – simbol obasjavanja ljudskog roda milošću Božijom – islamom:

 

I rodi se car od dina ona čas

I u nuru utopi se vas.

(Gašević)

 

ili

Vas se dun’‘ja nebom nurom zasja

Kad izađe na dunjaluk Mustafa

 

Sve stvoreno učini se veselo

Briga ode, život dođe nanovo

(Gašević)

Ljubav obuhvata sve što je u vezi s Muhammedom, a.s., svako dobro dolazi s njim, a najveći dobitak od njegovog rođenja je milost Božija da smo s njim u islamu sjedinjeni.

Sastavni dio gotov svakog mevluda je miradž. Taj dio poeme prati razigrana mašta koja bi da dokuči izgled nebeskog prostranstva, da prati put Poslanikov po neviđenim nespoznatim predjelima, da zaviri u tajne vječnog života, u sve ono što je bilo dostižno samo Božijem odabraniku na ovom specifičnom putovanju. Taj dio zahtijeva najviše inventivnosti jer pokušava da pomiri historiju i očigledno sa skrivenim i tajnovitim. Posebna pažnja pridaje se onom bitnom postulatu islama da se Svevišnjem ne prispodobi bilo šta iz ljudskoga iskustva. I kad dođe veli tren susreta, postaje racionalna deskripcija i ustupa mjesto mašti, a i ona je samo ljudska, ograničena, nemoćna. I takva je kod svih pjesnika miradža. Uzdržanost od zamišljanja jedinstvenoga susreta leži, dakle, koliko u nemoći ljudskoga uma toliko u svetosti samoga događaja.

Muhamed Rušdi je najplodniji alhamijado pisac, iako se javlja na samome kraju ovoga toka bošnjačke literature. On je ujedno, u ukupnoj našoj književnosti, autor najobimnijega opusa o Ehli-bejtu. Napisao je dva mevluda, dva miradža (jedan kao poseban spjev), mevludsku dovu u prozi, dva vefata: Vefatinnebiji sallallahu alejhi ve selem (Smrt Poslanika neka je na njega Božiji blagoslov i spas) i Vefati Fatimetuzzehra radijallahu anha (Smrt svijetle Fatime, neka je Bog zadovoljan njome), dvije didaktičke pjesme Bosnevi Bagdad hanumende hikajesi (Priče na bosanskom o bagdadskoj gospođi i Hićaja islam Jehudi (Priče o Jevreju koji je primio islam) te Bosnevi lisan ile ahlak Muhammed resulullah (Na bosanskom jeziku o naravi Muhammeda).

Prvi mevlud (mevludi šerifi) ima 210 distiha i deset distiha pod naslovom: O vrijednosti učenja mevluda (Mevludi šerifin fazileti).

Ovdje je miradž ukomponiran u cjelinu djela, u kontinuitetu s opisom rođenja bez ikakve naznake. Mevlud je građen po uzoru na Gaševićev, čak su neki stihovi doslovno preneseni. Nije to, ipak, puko prenošenje teksta uzora, ovaj mevlud je nešto duži i u njemu je vidno nastojanje autora da iskaže svoja osjećanja i razmišljanja. Iako je nastao nakon Gaševićevog, sadrži više orijentalizama.

Drugi Rušdijin mevlud ima 15 distiha uvoda (Mevludi šerif) i 189 distiha osnovnoga teksta (Mevlud šerif bi lisani bosnevi). Ovdje je miradž (Miradžun nebijji alejhis-salatu ves-selam) dat kao posebna cjelina od 88 distiha. I ovaj mevlud je sa Gaševićeve matrice, ali on, više nego prvi, obiluje turcizmima i cijelim konstrukcijama na turskom jeziku.

Oba Rušdijina mevluda jesu ugledana na Gaševićeve matrice, ali on, više nego prvi, obiluje turcizmima i cijelim konstrukcijama na turskom jeziku.

Oba Rušdijina mevluda jesu pisana po ugledu na Gaševićev, ali su oni nastali u želji autorovoj da slušaoce pouči koristi od učenja mevluda a i da sam iskaže svoju ljubav i pijetet. Jer, sam čin učenja, ispoljavanje emocija i pobožnosti, jednaki su dobru što se očekuje od Poslanika – zagovornika ummeta kod Boga. Poslanik je, veli se u mevludu, od svega nezamislivoga blaga koje mu je nuđeno odabrao ummet da se stara o njemu. Takvi pasaži praćeni s redovno pojačanim emocijama, pa i suzama radosnicama što se učestvuje u tom činu.

Iako svaki mevlud sadrži i molbu Svevišnjem da prospe svoju milost na autora i slušaoce, Rušdi je preradio jednu dovu s turskog jezika (Duši mevludi šerif) i objavio kao zaseban tekst. Top je tipizirani prozni sastav koji se uči nakon mevluda. Jedina je razlika u tome što je Rušdijin tekst na bosanskom, a inače su na turskom ili arapskom jeziku.

Smrt poslanika Muhameda, a.s., je poema od 164 distiha i pripovijeda o Poslanikovoj pripremi na put u vječni život. Iako je Poslanik obradovan skorim susretom sa svojim Gospodarom, spjev odiše melanholičnim tonom, a posebno se sjetno doima trenutak kad njegova kćerka saznaje da joj otac seli, odnosno kad se djed oprašta od svojih unuka. U posljednjem času Muammed, a.s., brine za svoj ummet pa meleku Džibrilu poručuje:

 

Mučno meni dušu vadi, ja meleć,

Njima lahko dušu vadi, ja meleć.

 

I ovdje su iskazane one bitne karakteristike Božijeg odabranika: potpuna predanost svome Stvoritelju, plemenitost, ljubav, požrtvovanost, skromnost.

Kao nastavak priče o smrti Muhammeda, a.s., je smrt hazreti Fatime (91 distih). Ni nakon šest mjeseci od očeve smrti Fatima ne suši svoje oči od žalosti za rastankom. Kako joj nije bilo dovoljno da svakodnevno odlazi na posvećeni mezar, moli svoga muža Alija da joj u blizini toga mjesta sagradi kućicu kako bi bila što bliže svome roditelju.

Ime njojzi kuća plača nadji ti

Ja u njojzi krivim suzam plakati

 

Nakon izvjesnog vremena dobila je znak da će i ona uskoro seliti pa priprema svoju obitelj na taj događaj.

Ona je obradovana skorim susretom s ocem, ali je njen rastanak od djece veoma bolan. Brižna je kako će djeca bez njezine skrbi:

Ah ko će vam vaše glave umiti,

I ko će vam vaše kose češljati.

Jedna joj je utjeha što ih ostavlja brižnim ocu, pa s tim osjećanjem smirena odlazi s ovog svijeta.

Vefati kao književna forma bili su veoma omiljeno štivo, na njima se okušalo više autora, objavljivani su u mnogim izdanjima ali isto tako i prepisivani, pa ih je imala bezmalo svaka bošnjačka kuća.

Dvije didaktičke pjesme: Priča na bosanskom o Bagdadskoj gospođi i Priča o Jevreju koji je primio islam nastale su po uzoru na istovrsne turske spjevove.

Prva priča (30 distiha) je pohvala mevludu i pijetet prema Poslaniku:

 

Dobro mevlud Pejgambera pazite

Sebi Božiji dobro rahmet tražite.

 

Drugi spjev (53 distiha) priča o Jevrejki koja u snu razgovara sa Poslanikom i shvata kako se, na oba svijeta, zasluži dobro i blagodat. Među djelima ispravnoga života jeste i učenje mevluda i poštivanje Božijeg Poslanika. Na javi ona spoznaje istinu i zajedno s mužem prihvata islam.

Iako su ovo preradbe s turskog jezika, u njima je vidljiv autorov rukopis. Njegov odnos prema temi iskazan je s puno ljubavi, poštovanja i uzdanja.

I pjesma o naravi poslanika Muhammeda, a.s., je sa turskoga uzora, također pripada didaktičkoj literaturi. Za razliku od dvije navedene hikaje, ovdje je akcenat na odabranim osobinama Muhammeda, a.s., koje, naravno, treba slijediti što više i na njih se ugledati. Međutim mnogi ljudi to ne shvataju ili ne vide, pa ih pjesnik prekorijeva, ali ne štedi ni sebe u zahtjevu da se treba ugledati na taj uzor, kad je već takva milost ljudskom rodu ukazana njegovim boravkom na ovom svijetu. Poslanik je predstavljen kao oličenje znanja, dobrote, pravednosti, pobožnosti, krijeposti, pa je zato sve što je činio uzorito.

U ovom spjevu Rušdi koristi dosta pojmova na arapskom jeziku kako bi što vjernije iskazao svoju religioznu misao. Svoj golemi opus o Ehli-bejtu Muhamed Rušdi je gotovo u cijelosti preradio ili prepjevao sa turskoga originala. Iako je predložak tuđi, njegovi spjevovi nisu puko prenošenje iz jezika u jezik. Već sama posvećenost temi govori dosta o autoru - on kroz taj medij ispoljava svoju vjeru, ljubav, odanost, ali i misaonost i talenat. Moglo bi se reći da je ovom autoru tema Ehli-bejta bila uzor i uputa.

Još je jedan mevlud na arebici nastao po uzoru na Gaševića. Napisao ga je Arif Sarajlija, zakašnjela pojava u alhamijado literaturi. Njegov spjev s naslovom: Ovo je prijevod mevluda časnog Poslanika na bosanski jezik (Haza terdžumanu mevlidiš-šerifin nebijji bi lisani zarifil-bosnevijji), kako i sam govori, je prerada Gaševićevog Mevluda, ali je nešto duži od njegovog (462 stiha). Spjev je podijeljen na sedam poglavlja, među kojima je posebna cjelina miradž. Prvi put je objavljen na arebici 1909. godine u Istanbulu, zatim je decenijama štampan i na latinici i bio veoma popularan.

Među alhamijado mevludima poema Seida Zenunovića je najorginalnija. Pojam orginalan uzimamo uvjetno, jer je tema zadata, slična ili ista organizacija teksta, forma, odnosno tok radnje jedinstven za sve mevlude bez obzira na medij. Sastoji se od Predgovora (16 distiha), Rođenje Muhameda, alejhis-selam (84 distiha), Dodatka mevludi šerifu (23 distiha).

Predgovor je didaktička pjesma o vrijednostima učenja mevluda i prisjećanje na život Poslanika. Osnovni tekst slijedi sadržaj mevluda općenito. Dodatak, na kraju, mogao bi se nazvati natom, odom poslaniku Muhammedu, a.s.:

 

Eto braćo, svima nam je sad jasno,

Bez njega bi nama bilo opasno.

 

Pa ko želi Pejgambera vidjeti

on će na njeg sve salavat učiti.

 

Zenunovićev mevlud kazan je riječima predanog vjernika i iskranog poštivaoca Ehli-bejta. Prvi put je objavljen na arebici 1929. godine, često je izvođen jer mu je forma podesna za učenje, a tome je doprinio i čist jezik.

I Zenunović se okušao u opjevanju smrti Muhammeda, a.s., i kćerke mu Fatime. I ovdje je Zenunović originalan i na njegove spjevove ugledao se Alija Sadiković u tolikoj mjeri da ih je, kako sam navodi gotovo prepisao:

Zenunović je ovaj vefat pravio

Sadiković dodo i popravio

Mevludi i vefati Muhammedu, a.s., i hazreti Fatimi su, u temi o Ehli-bejtu, najpopularnija forma alhamijado literature. Oni svojim sadržajem nose vrlo izraženu didaktičku poruku, a to je inače bitna odlika alhamijada. Spjevovi o posljednjem Božijem Poslaniku i njegovoj časnoj obitelji su tako duboko i prisno ušli u bošnjačku dušu da su, i pored brojnih izdanja, veoma mnogo prepisivani i učeni napamet. Što se tiče ove odabrane porodice, u alhamijadu su nastale još uspavanka "Hazreti Fatima kad bi šikala", nepoznatog autora, ilahija “Kad ja pođoh u džamiju”, koja se također recitirala prilikom uspavljivanja djece, te prozni tekst "Sejtanname", također od nepoznatih autora. Ovaj prozni tekst je priča o univerzalnim pojmovima dobra i zla, napisan u dijaloškoj formi između Poslanika i šejtana. Smisao ovoga didaktičkog teksta je da pouči, da razluči dobro od zla, korisno od štetnog, dozvoljeno od zabranjenog, pohvalno od pokuđenog.

U alhamijadu je kruna časne obitelji najčešća tema i to u raznim književnim formama, slijede zatim hazreti Fatima, predstavljena kao odana kćerka, uzorna majka i supruga, odabrana među ženama. Hazreti Alija, za razliku od stihova na orijentalnim jezicima gdje se veoma često javlja kao simbol znanja, pobožnosti i hrabrosti, u alhamijadu je sveden na brižnog oca i plemenitog supruga. Ovdje, također, nema teme Kerbele niti drugih motiva vezanih za hazreti Hasana i hazreti Husejna, oni se javljaju jedino u kontekstu smrti njihove majke i djeda. Postoji, na arebici, jedan prozni kraći tekst kao komentar pjesmi nepoznatog autora na turskom jeziku o temi Kerbele. U tekstu koji pjesmu prati pojašnjava se šta se i kako desilo na Kerbeli kad je stradao hazreti Husejn. Tekst se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Bez obzira na to što je tema Ehli-bejta u poeziji na orijentalnim jezicima i u modernoj bošnjačkoj književnosti iznesena znatno jačom umjetničkom snagom, nijedno od tih dijela nije se po popularnosti približilo alhamijado tekstovima. Oni su i danas živa i govorljiva riječ ljubavi, pijeteta i odanosti, oni i danas odzvanjaju svojom porukom u prostorima džamija, tekija (ovdje posebno ilahije), privatnih prostora, urasli dubokim korijenima u srce i um.

Ehli-bejt tako u bošnjačkoj književnosti, nezavisno od forme, umjetničkog dometa i medija, jeste jedno – jedna suština, ljubav, zagledanost i uzor onom sufijskom čežnjom prema Odabranom i njegovoj obitelji – mir neka je s njima.

 

Literatura:

 

1.      Gašević, hafiz Salih: Mevlud, u : Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, Sarajevo, 2000.

2.      Nametak, Abdurahman: Muhamed Rušdi, monografija i tekstovi, Sarajevo, 1981.

3.      Spomenica Gazi Husrev-begove četirstogodišnjice, Sarajevo, 1932, str. XVIII.

4.      Zenunović, Seid; Mevlud, u: Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka.

Amina Šiljak-Jesenković

Džafer Sadik – čuvar i pronositelj izvornog islamskog nauka

 

Hazreti Džafer ibn Muhammed – Sadik izravni je Poslanikov, s. a. v.s., potomak u petom koljenu. Rođen je 83. godine po Hidžri, i živio je u možda najturbulentnijem periodu islamske historije – dobu najintenzivnijih sukobljavanja tada vladajućih Umejjada i njihovih abbasidskih oponenata. U vremenima kad islam sve više postaje sredstvo u rukama vladajuće dinastije, a naklonost ka Poslanikovom, s. a. v. s., Ehli-bejtu parola kojom politički oponenti Umejjada nastoje opravdati svoje pretenzije na vlast, Džafer Sadik, r.a., nastoji oživjeti i zaštititi izvorno islamsko naukovanje, vraćajući mu svu, već tad zanemarenu, širinu u pristupu i slojevitosti.

Neprikosnoveni autoritet u svim znanostima svoga doba, Džafer Sadik, r.a., načinio je od svoga doma u Medini svojevrsnu akademiju oko koje se okupljaju tragaoci za znanjem iz cijelog islamskog svijeta. Njegova predavanja iz akaida, fikha i ahlaka, ali i filozofije i astronomije, slušalo je kroz niz godina oko 4000 učenika, čime je izvornom islamskom nauku osiguran kontinuitet, ali i položeni temelji za predstojeći zamah znanosti u islamskom svijetu.

Šesti imam iz Poslanikove, s.a.v.s., čiste porodice Dža’‘fer ibn Muhammed, poznat i kao Ebu Abdullah i Es-Sadik, rođen je u Medini 80. ili 83. hidžretske godine (700-703.). Po očevoj liniji, dakako, izravni je Poslanikov, s.a.v.s., potomak, dok je po ženskoj liniji prapraunuk Ebu Bekra. Prvih četrnaest godina svog života imam Dža’‘fer Sadik proveo je pod duhovnim skrbništvom svog djeda hazreti Zejnul-Abidina. Po djedovoj smrti, brigu o Sadikovom duhovnom i svjetovnom obrazovanju na sebe je preuzeo njegov otac hazreti Bakir.

Imam Dža’‘fer Sadik izrastao je, tako, u svestranog učenjaka, neprikosnovenog autoriteta u vjerskim, ali i svjetovnim znanostima. Uprkos žestokim pritiscima tada vladajućih Emevija i progonima svih privrženika Ehli-bejta, slava hazreti Sadika širila se diljem islamskog svijeta tako da su njegova predavanja u Poslanikovoj džamiji u Medini privlačila tragaoce za znanjem sa svih strana. Štaviše, pored danas dobro poznatih islamskih jurista poput Ebu Hanife ili Malika ibn Enesa, koji su također bili hazreti Sadikovi učenici, njegova predavanja posjećivali su i sirijski kršćani, odnosno sabejci.

Ovom prilikom donosimo jedno od pisama koje je hazreti Dža’‘fer Sadik upućivao svojim prijateljima i sljedbenicima, nastojeći ih i tako uputiti u istinski islamski način življenja.

 

PISMO IMAMA DŽA’‘FERA , MIR NEKA JE NA NJ, PRIJATELJIMA NJEGOVIM

Isma’‘il ibn Džabir kaže da je Dža’‘fer Sadiq odaslao ovo pismo svojim prijateljima, poručivši im da ga što češće čitaju i njegovom sadržaju podučavaju druge, te da po njemu postupaju. Prijatelji njegovi držali su ovo pismo pored mjesta gdje bi u svojim kućama obavljali namaz, pa bi ga nakon svakog namaza čitali. Pismo glasi:

 

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog

 

A potom! Od Boga tražimo lijep svršetak. Sačuvajte uvijek pouzdanje u Boga, postojanost i smirenost. Ne gubite svoju čednost i očistite se od svega od čega su se čistili i vaši dobri prethodnici. Nastojte se lijepo ophoditi prema zlim ljudima. Izdržite nasilje koje vam čine. Suzdržite se od prepirke s njima. Na sijelima na kojima se nađete skupa s njima, jer vi ne možete da se ne sastajete s njima, suzdržite se od rasprave i prikrijte svoje uvjerenje, jer Bog vam tako naređuje

Kad se susretnete s njima, oni će nastojati da vas ožaloste i napate. Uočit ćete nezadovoljstvo na njihovim licima. Ako ih Bog ne odvrati, oni će napasti i nanijet će vam nasilje. Ono što kriju njihova srca još je gore od zlobe koju javno pokazuju.

Vi sjedite na istim skupovima, ali vaši se duhovi razlikuju i među vama ne postoji bliskost. Vi njih nikada ne možete voljeti, a niti oni vas, osim ako vas Bog sve ne učini sljedbenicima Istine, ali to se njima neće desiti. Morate izdržati teret općenja s njima i strpiti se. Njihova djela nisu dobra i oni se ne kaju. Stalno se trude da vam naude spletkama šejtanskim. Kad bi mogli, neprijatelji Božiji bi vas odvratili od istine, ali Bog vas od tog štiti.

Bojte se Boga i čuvajte svoj jezik od grubih riječi, uvreda, laži i nasilja govora. Bolje je za vas da sačuvate jezik od onog što je Gospodar zabranio. Upuštanje jezika u ono što je Bog zabranio i što ga srdi razlog je propasti čovjekove. Takvi će na Dan sudnji biti dovedeni slijepi, gluhi i nijemi. To su oni za koje Gospodar kaže: “Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.” *

Pored zaobilaženja onog što je Gospodar zabranio, držite se i šutnje, barem ondje gdje će vam koristiti i biti plodotvorna što se vašeg budućeg svijeta tiče, jer za nju slijedi nagrada. Slavite i hvalite Svevišnjeg, budite skrušeni pred Njim i težite za onim što je kod Njeg. Jer, kod Njeg je mnoštvo nebrojeno. Umjesto pokvarenog govora koga je Bog zabranio, zaposlite jezik spominjanjem i hvaljenjem Njega.

I ne ispuštaje dovu. Za muslimana nema ništa bolje od dove, skrušenosti pred Bogom i iskanja od Njeg. Vežite srce za ono što vam je Gospodar propisao i odgovorite na ono čemu vas je pozvao, pa ćete biti spašeni od Njegove kazne. Jer, onaj ko čini ono što je Bog zabranio i odaje se zabranjenom na ovom svijetu, udaljava se od Boga i udaljava se od užitaka, blagodati i ljepota koje je Gospodar zauvijek priredio stanovnicima Dženneta.

Znajte da krivo razmišlja onaj ko krši zapovijedi Božije, upušta se u zlo i raskida zastor nad onim što je Gospodar zabranio, jer taj je obuzet nepostojanim užicima ovog svijeta, umjesto da traži blagodati Dženneta i visoke položaje koji će pripasti njegovim stanovnicima. Teško takvim! Kako je beskorisno ono što čine i kako ih loš povratak čeka! Zlo će ih snaći na Danu sudnjem. Tražite zato od Boga da vas sačuva od toga i da ne dopadnete onog čega će takvi dopasti. A ni mi ni vi nemamo snage osim od Boga.

Pa, o skupino spašena, bojte se Boga! Znajte da Bog neće upotpuniti Njegovu blagodat prema vama sve dok ne budete iskušani onim čime su iskušavani i vaši ispravni prethodnici, dok ne budete iskušani preko vaših života i imetaka i dok ne iskusite neugodnosti od neprijatelja Božijih koji će vas uzeti za svoje neprijatelje i izlagati vas mukama i patnjama. Činit će vam nasilje. Na putu do sreće na budućem svijetu trpjet ćete njihov gnjev, njihovo tlačenje i progonstva. Tražit će od vas da napustite Put Istine i mrzit će vas zbog vaše vjere. Pa, podnesite strpljivo sve to. Potvrda svega tog jeste u Kur’‘anu, koji je objavljen Časnom Poslaniku, neka je blagoslov i mir na nj i njegove. Čuli ste da je Svevišnji rekao Poslaniku Njegovom: “Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe!” * i “A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili, mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša.” *

Ako ste sretni zbog tog što je Bog, znajući kakvi su, ove učinio nevjernicima, i ako ste sretni zato što je u Kur’‘anu o njima kazano: “A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali onom zbog čega se ide u Vatru.” * , tad budite obazrivi i dobro razlučite o čemu se ovdje radi, inače ćete ispasti neznalice.

O skupino kojoj se Bog smilovao i upotpunio svoju blagodat nad vama! Znajte da Gospodar nikom nije dopustio da u vjeri postupa prema svojoj strasti, vlastitom nahođenju i na osnovu usporedbi. On je objavio Kur’‘an i njime je sve razjasnio. Odredio je za Kur’‘an i njegovo tumačenje skupinu koju je za to ovlastio i oni ne tumače Kur’‘an prema vlastitom nahođenju. Takvo što im ne treba, jer im je znanje od Boga darovano. Oni su obdareni znanjem o Kur’‘anu i to je odlika njihova. Oni se stalno sjećaju Boga, a On je ljudima u Kur’‘anu naredio da im se sa svojim pitanjima obraćaju.

Ko god ih prihvati i potvrdi, Bog će ga unaprijediti i on će Putem pravim biti usmjeren ka Gospodaru. Od njih ne bježi niko osim onih koji su se još u svijetu duhova pokazali kao mračnjaci i prije stvaranja tjelesnog. Niko osim takvih ne misli kako nema potrebe da njih pita i od njih stječe znanje. Tako misle samo oni koji su se odali svojim strastima i koji prosuđuju prema vlastitom nahođenju. Šejtan je nad njima zavladao. Oni ljude koji poznaju Kur’‘an drže nevjernicima, a zalutale smatraju vjernicima. Mnogo od onog što je zabranjeno drže dozvoljenim, dok mnogo od onog što je dozvoljeno smatraju zabranjenim. Sve to posljedica je njihovog povođenja za vlastitim mišljenjima. Premda ih je Poslanik na samrti nečim obavezao, oni tvrde da nakon Poslanika mogu upravljati ljudima prema propisima Božijim, iako je Bog to nama dao. Tako se suprotstavljaju Bogu i Njegovom Poslaniku. Nema gore zalutalog od onog ko tvrdi da mu je ovo dopušteno. Tako mi Boga, morate biti pokorni Bogu i držati se zapovijedi Njegovih i za života i nakon smrti Poslanikove, mir i blagoslov neka je na nj i njegove.

Mogu li oni ustvrditi da osoba koja je primila islam može postupati prema vlastitom nahođenju? Ako to kažu, lažu na Boga i opasno su zalutali. Nikom nije dopušteno da postupa shodno svojoj strasti i uspoređivanju, jer se tako samom sebi nanosi šteta. I ovi vjeruju da se i nakon Poslanika moraju slijediti njegove zapovijedi. Bog Svevišnji rekao je u Kur’‘anu: “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega bilo je poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili?” *

Bog nam ovo kaže da bismo znali da se Božijem naređenju treba pokoravati i za života Poslanikovog i nakon smrti njegove. Kao što za života Poslanikova niko nije smio postupati prema vlastitom nahođenju, to ne smije ni nakon smrti njegove.

Učite mnogo dove! Bog voli svoje robove vjernike koji ištu od Njega. On je obećao da će im udovoljiti. Dova će se na Dan sudnji pojaviti kao djelo koje će uzdići njihov položaj u Džennetu. Sjećajte se Boga što više možete, svakog trena dana i noći. Bog je naredio da Ga se mnogo sjećate, jer se On sjeća onog ko se Njeg sjeća.

Znajte da je vjernik onaj ko se sjeća Boga u dobru. Ne napuštajte trud i istrajnost u robovanju Bogu. Pokornošću i klonjenjem od zabranjenog steći ćete svako dobro koje je kod Gospodara. Čuvajte se i javno i tajno onog što je zabranjeno. U Kur’‘anu je rečeno: “Ne griješite ni javno ni tajno!” *

Znajte da ćete Poslanika i njegov sunnet slijediti tako što ćete se odreći svega što je Bog zabranio. Budete li slijedili strast svoju i vlastito nahođenje, bit ćete od zalutalih. Pred Bogom je najgore zalutao onaj ko slijedi svoju strast i vlastito nahođenje, a bez upute Božije. Činite dobro sebi samima.

Prema ljudima budite prijazni i ne nastojte ih sebi podvrći, ili ćete odstupiti od onog što je Bog naredio. Ko god vrijeđa prijatelje Božije, huli na Boga. Ko je veći nasilnik od onog ko psuje Boga i prijatelje Njegove?! Budite svjesni, budite svjesni! Slijedite zapovijedi Božije. A nema moći niti snage osim kod Boga!

O skupino koja čuva zapovijed Božiju, ne napuštajte djela Poslanikova, ne napuštajte sunnet njegov niti djela Imama čistih iz obitelji njegove. Ko se god za njih uhvati, bit će upućen, a ko ih napusti, bit će izgubljen. Bog Svevišnji naredio je da se njih slijedi i da njima pripadne predvodništvo. Otac naš, Poslanik Božiji, rekao je: “Bog je zadovoljniji djelom pritvrđenim, makar bilo i malo, nego djelom velikim koje je plod slijeđenja strasti duše.” Znajte da slijeđenje strasti i novotarija vodi u zalutalost, a svaka je zalutalost, opet, novotarija, a svaki novotar završit će u Vatri.

Nikakvo dobro kod Boga ne može se steći osim pokornošću, strpljenjem i zadovoljnošću. A zadovoljnost i strpljenje sami po sebi znače pokornost Bogu. Znajte da niti jedan rob nema vjere ako ne bude zadovoljan svime što mu se desi, bilo da mu se to sviđa ili mu je mrsko. Onom ko je zadovoljan i strpljiv Bog neće dati da se dogodi išta osim ono što je dobro po takvog, pa bilo da mu se ono što se desi svidi ili mu bude mrsko.

Pazite na svoj namaz, posebno onaj podnevni. Ustanite da bi Boga služili i robovali Mu, jer Bog je tim djelom zadužio vas kao što je bio zadužio i negdašnje vjernike. Volite uboge, jer od vjere Božije otpao je svako ko ih vrijeđa i oholi se nad njima. Bog će takvog povrijediti i na nj će se rasrditi. Otac naš, Poslanik Božiji, mir i blagoslov neka je na nj i njegove, rekao je: “Bog mi je naredio ljubav prema siromašnim muslimanima. Oni imaju prava kod vas, a to pravo jest da ih volite." Bog je Poslaniku Njegovom naredio ljubav prema slabima, pa ko ih ne voli suprotstavlja se Bogu i Poslaniku Njegovom, a ako umre u tom stanju, umro je kao zalutali.

Čuvajte se oholosti i samoveličanja, jer veličina pripada samo Bogu. Ko god se Bogu suprotstavi u svojstvima Njegovim bit će poražen i ojađen na Danu sudnjem. Prođite se nasilja, jer to ne dolikuje ljudima dobrim. Ko drugom čini nasilje, čini ga sebi samom, a Bog Svevišnji je pomagač potlačenih. Doista, pobijedit će onaj kome je Bog pomagač.

Ne budite zavidni, jer zavist je korijen nevjerstva. Ne postupajte na štetu muslimana, jer on će vas zamrziti, a Bog će udovoljiti onom što zaište. Poslanik Božiji rekao je: “Bog prihvata dovu potlačenog muslimana.”. Pomažite se međusobno, jer Poslanik Božiji kaže: “Pomoći muslimanu bolje je nego postiti mjesec dana, povući se u osamu i probdjeti noć u Svetom hramu.”. Rekao je još i: “Musliman ne smije prisiljavati muslimana da mu vrati dug ako je dužnik zapao u neimaštinu. Ko da vremena onom koga je pritisla neimaština, Bog će ga smjestiti u svoj hlad onoga dana kad neće biti drugog hlada osim Njegovog.”

O skupino kojoj se Bog smilovao, pa ste bolji od drugih! Čuvajte se da ne odlažete pravo Božije. Ko god požuri sa ispunjenjem prava Božijeg, pa Bog je moćan da za nekoliko puta uveća njegovu nagradu na ovom i budućem svijetu. Ispunjavajte pravo Božije, pa da Bog uveća blagodat koju vam je darovao. On će ispuniti obećanje Svoje da će blagodat uvišestručiti. Bog blagodati uvećava u mjeri koju niko osim Njeg ne poznaje. Koliko vam je to moguće, ne odvajajte se od svog Imama. Od Imama se odvojio onaj ko Imamu ogovara čovjeka koji je ispravan i Imamu odan, koji je obazriv spram prava vjere i zna kakav je položaj Imama. Znajte da je onaj ko ovako postupi otpao od Imama.

Znajte, o skupino sljedbenika, šta je Bog odredio u vezi s ispravnim robovima Njegovim. On je rekao da svako ko Njega hoće susresti s vjerom ispravnom, mora voljeti Boga, Poslanika i vjernike, a kloniti se neprijatelja njihovih. Vrline kojim se takvi vjernici ukrašavaju ne doseže niko osim meleka bliskog i vjesnika poslanog. Zar niste čuli ono što je o njima rečeno u Kur’‘anu: “Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.” *

To je samo jedan prikaz odličnosti onih koji slijede Imame. Onaj ko hoće da bude stvarni vjernik nek bude odan onom što je Bog uspostavio kao uvjete vjernicima. Bog im je kao uvjet postavio Svoju vlast, vlast Poslanika i vlast Imama, obavljanje molitve, dijeljenje zekata i davanje zajma Bogu činjenjem dobrih djela. On im je naredio da se klone loših djela, i javnih i tajnih. Onaj ko se drži vjere u svojoj vezi s Bogom, ko je iskren i ne dopušta sebi da ne vrši ono što je Bog propisao, taj kod Boga spada u grupu pobjedničku i istinske vjernike. Klonite se djela koja su spoljašnjošću ili unutrašnjošću Kur’‘ana zabranjena.

Kad bi vjernici prije vas zaboravljali na zapovijedi Božije, oni bi shvatali svoju grešku i kajali su se i ne bi im se po drugi put desilo da ih se ne drže. Znajte da Bog nešto naređuje ili zabranjuje zato da biste vi postupali prema onom što je naređeno ili se klonili onog što je zabranjeno. Svako ko slijedi Božije zapovijedi Njemu je poslušan i dostiže do svakog dobra koje je kod Boga. Svako ko se ne uzdrži od zabranjenog griješi spram Boga, a ako umre u stanju griješenja spram Boga, bit će bačen u Vatru.

Znajte da niko ne može biti posrednik između Boga i čovjeka, pa ni melek bliski i vjesnik poslani. Posrednik je jedino pokoravanje i robovanje Bogu. Zato se potrudite i povinujte se zapovijedima, ako hoćete da pravi vjernici budete. A nema Moći osim kod Allaha. Ne napuštajte pokornost Bogu sve dok snage imate. Bog je vaš Stvoritelj.

Znajte da je islam pokornost i pokornost je islam. U islamu je svako ko je pokoran Bogu, dok onaj ko nije pokoran nema islama. Ko god želi sebi dobro, neka se Bogu pokorava. Prođite se nepokornosti, jer svako ko pocijepa zastor nepokornosti i zagazi u nju, učinio je zlo sebi samom. Između nanošenja zla ili dobra samom sebi ne postoji srednji stupanj. Oni koji sebi čine dobro su stanovnici Vrta, a oni koji sebi čine zlo stanovnici su Vatre. Držite se zapovijedi Božijih i uzdržite se od nepokornosti. Znajte da vas niko ne može učiniti nepotrebitim od Boga, pa bio to melek bliski, vjesnik poslani ili bilo ko drugi. Ko god želi biti obuhvaćen zagovorom zagovornika, neka nastoji steći zadovoljstvo Božije.

Znajte da niko neće steći zadovoljstvo Božije osim pokornošću Bogu, Poslaniku Njegovom i Imamima iz potomstva Muhammedovog, blagoslov Božiji neka je na nj i njegove. Suprotstavljanje Imamima jeste suprotstavljanje Bogu. Njihove vrline ne smiju se poricati ni u malom ni u velikom. Oni koji poriču su oni koji niječu, a oni koji niječu su licemjeri. Bog vas je o njima obavijestio, a Božije riječi su istina: “Licemjeri će na samom dnu Džehenema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” *

Vi koji ste pokorni Bogu i koji se Njega plašite, ne treba da se plašite ikog drugog. Oni koji su otpali od Istine jesu šejtani među džinnima i ljudima. Oni posjeduju spletke i varke kojima na svaki način nastoje udaljiti ljude Istine od prednosti koju im je Bog darovao e da bi ih izjednačili sa sobom u sumnji i poricanju, kao što Bog Svevišnji kaže: “Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki.” *

Bog je baš zato vjernicima zabranio prijateljevanje s neprijateljima Božijim, inače će vas spletke i varke ovih šejtana među džinnima i ljudima odvesti u užas i biti uzrok otpadništva od Istine. Suprotstavite se njihovom zlu na način koji je bolji. Oni bolje od vas samih znaju smisao pokornosti Bogu. Ne trebate im govoriti o osnovima vjerovanja, jer, kad shvate šta im govorite, postat će neprijatelji vaši. Oni će vas među ljudima napadati jezicima svojim i smišljaće propast vašu. Nastojat će da na vas strovale ono što ne žele sebi. Nasilnička vlast prema vama nikad neće postupati pravedno. Spoznajte svoj položaj među nevjernicima, jer ljudi Istine ne trebaju sebe držati jednakim s ljudima zablude, pošto je Bog Svevišnji uspostavio razliku među njima. Zar ne obraćate pažnju na riječi Božije: “Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onim koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grešnicima?” *

Poštujte sebe i ne puštajte Boga Velikog, Imame i svoju vjeru pred smutnjom i varkama mračnjaka, jer time ćete navući srdžbu Božiju, pa ćete propasti. Budite obazrivi! I opet, budite obazrivi! Ne previđajte zapovijedi Božije i zapovijedi onog za koga vam je Bog Svevišnji naredio da mu se pokoravate, ili će Bog odvratiti Svoju blagodat od vas. Volite na Božijem Putu svoje bližnje i ne prijateljujte s onima koji vam se suprotstavljaju na Putu. Ukažite ljubav i naklonost istovjernicima svojim, a ne ukazujte prijateljstvo onima koji su vam neprijatelji i koji vam pripremaju smutnju. To je Put na koji vas Bog Svevišnji upućuje, pa se ne okrećite od njeg. Budite pažljivi, ili ćete ga prenebreći. Činite sve ono što je sukladno Uputi, a suprotstavite se onom što je sukladno strastima duše. Ne smijete se uzdizati nad Bogom. Znajte da svaki Božiji rob koji se oholi uzdiže sebe nad vjerom Božijom. Budite postojani i ne vraćajte se unazad, inače ćete biti na gubitku. Da Bog i vas i nas sačuva od sebičnosti u našoj vezi s Bogom. Bog će čovjeka koga je pri stvaranju prvotnom stvorio vjernikom, ako se ovaj kloni i udalji od zlog djela, sačuvati od sebičnosti i oholosti. Takav rob je skrušen, lijepog ćudoređa i ophođenja. Na njegovom licu su jasni islamska čednost, poniznost i smirenost u vjeri. On se kloni zla i onog što izaziva srdžbu Božiju. Bog takvom poklanja ljubav prema ljudima i lijepo ophođenje spram njih.

Na ovom svijetu budite strpljivi u podnošenju nevolja, jer za svijet budući bolje je suočiti se s nevoljama na Putu Božijem i slijeđenju Imama, nego se suočiti s prolaznim blagodatima kroz nepokornost Bogu i uspostavu veze s onima koje je Bog Svevišnji zabranio slijediti i uzeti ih za predvodnike.

Pošto je Bog Svevišnji naredio slijeđenje Imama, mir neka je na njih, kao što za njih kaže u ajetu: “…i učinismo ih predvodnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj.” * oni su ti kojima se potrebno pokoravati i njima pripada vlast. Oni koji niječu to predvodnici su zablude i oni su izgubljeni. Oni su na ovom svijetu za određeno vrijeme vladari nad prvacima Božijim i Imamima čistim iz potomstva Muhammedovog. Takvi su zauzeti nepokornošću prema Bogu i Poslaniku i nužno im slijedi patnja.

Ako hoćete da budete skupa s Poslanikom Božijim, mir i blagoslov nek su na nj i njegove, i s poslanicima ostalim, obratite pažnju na pripovijesti o njima koje je Bog Svevišnji prenio u Kur’‘anu, gdje se govori o nevoljama poslanika i vjernika. Potom tražite od Boga da vam daruje strpljenje nad nevoljama, u dobru i zlu, onako kako ga je i njima darovao. Klonite se mržnje i ružnog ophođenja prema sljedbenicima zablude. Poučite se smirenosti i čednosti na postupcima dobrih robova Božijih, poučite se blagosti, skrušenosti i izbjegavanju zlih djela, iskrenosti, vjernosti i trudu u pokoravanju Bogu. Ne postupite li tako, nećete moći doseći položaj dobrih koji su bili prije vas.

Znajte da, ako Bog Svevišnji odluči da učini dobro nekom svom robu, On mu daruje znanje i širok uvid u islam. Onaj kome je ova blagodat darovana, jezikom svojim govori samo istinu i srce svoje veže za istinu i samo po njoj postupa. Kad ostvari tu blagodat, on je upotpunio svoj islam. Ode li u takvom stanju s ovog svijeta, kod Boga će biti među istinskim muslimanima. Kad Bog neće dobro nekom Svom robu, On ga prepusti sebi samom. Srce takvog je skučeno i zapreteno, pa ako mu istina i poteče s jezika, on srcem u nju ne vjeruje, a pošto nema vjere, onda po njoj i ne postupa. Tražim od vas da se klonite takvog i da tražite od Boga da vam daruje znanje o islamu, pa da vaš jezik govori istinu sve do smrti. Neka povratak vaš učini nalik povratku onih ispravnih prije vas. Hvala Bogu, Gospodaru svjetova!

Ko god hoće da zna da li je Bogu drag, neka se djelima Bogu pokorava i neka nas slijedi. Zar niste čuli riječi Božije: “Reci: ‘‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’‘” *

 

 

* Al-Baqara, 18.

* Al-Ahqaf, 35.

* Al-An’‘am, 34.

* Al-Qasas, 41.

* Al-Imran, 144.

* Al-An’‘am, 120.

* An-Nisa’‘, 69.

* An-Nisa’‘, 145.

* An-Nisa’‘, 89.

* Sad, 28.

* Al-Anbiya, 73.

* Ali ‘‘Imran, 31.

Ekrem Tucaković