Neka je uzviseno ime Bozije, i nek je velika Njegova milost!
Nezimjerna hvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Njegove odabrane robove, casne poslanike, na posljednjeg Odabranika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i sve ashabe.
Raduje me puno ideja o izdavanju naucne knjige o palestinskom pitanju u kojoj ce se objasniti pravo Arapa i muslimana u odnosu na zablude zidova koje potpomaze smisljena propaganda medija koji su uspjeli prikazati ubicu i nasilnika u obliku zrtve i onoga cija se prava ugnjetavaju.
Palestinsko pitanje je zaokupljalo moju paznju i osjecaje jos od osnovne skole, vjerski odjel Tanta, na Azharu. Izlazili smo na demonstracije na kojima smo uzvikivali parole i kaside kojim smo odgovarali na obecanje Belfora, svakog 2. novembra u godini. Belfor je bio ministar vanjskih polsova Britanije u periodu prvog svjetskog rata, koji je u ime svoje drzave obecao zidovima uspostavu njihove narodne drzave na teritoriji Palestine. Zapamtili smo komentar u kome se kaze: ”Onaj ko nema, obecao je onome ko ne zasluzuje.” ponavljali smo rijeci palestinskog muftije, velikog mislioca, hadzi Emin el-Husejnija: ”Palestina nije drzava bez naroda da bi prihvatila narod bez drzave!”
Mi nismo otpoceli sa neprijateljstvom prema zidovima. Nismo o tome ni razmisljali niti nam je to padalo na um, obzirom da su zivjeli medju nama i imali prava zagarantovana od Allaha dz.s, Njegova Poslanika, s.a.v.s, i svih muslimana. Mi vjerujemo da je Musa, a.s. od odabranih poslanika, da ga je Allah odabrao za poslanstvo i objavu i da mu je objavio Tevrat u kome je uputa i svjetlo. Nase vjerovanje je jedino na ovaj nacin ispravno.
Mi smatramo zidove pripadnicima Knjige, Ehlu’l-kitab, kako ih Kur’an opisuje. Dozvoljeno nam je jesti ono sto oni zakolju, zeniti se njihovim zenama.
"I dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vasa jela su njima dozvoljena; i ciste vjernice su vam dozvoljene, i cestite kceri onih kojima je data Knjiga prije vas." (El-Maide,5.)
Sta se onda desilo? Sta je onda bit sukoba izmedju nas i zidova?
Cionisticka ideologija, kako kaze Roze Garodi u svojoj knjizi, Palestina, zemlja Bozijih objava, zasniva se na jednostavnoj obaveznosti. Zapisano je u (sifru ’t-tekvin) svetoj knjizi o stvaranju: XV, 18-21., sljedece: "Toga dana je Gospodar sklopio ugovor sa Abrahamom (Ibrahim, a.s.) rekavsi mu: - Ovu zemlju dajem tvojim potomcima, od rijeke Misr do velike rijeke Eufrat."
Na temelju toga, cionisticke vodje tvrde: "Palestina nam je data od Gospodara". Oni je zbog toga nazivaju: Obecana zemlja, tj. zemlja koju im je Allah obecao kao potomcima Ibrahimovim. Zanemaruju da je Ismail, a.s, Otac Arapa, isto tako sin Ibrahima, a.s.
Allahovom mudroscu ovu zemlju je naslijedio ummet, takodje od potomaka Ibrahimovih, sinovi Ismaila, a.s.
Zasto sinovi Israilovi, Benu Israil, smatraju da su oni potomci Ibrahimovi po krvi i mesu ali ne i po vjeri i dusi? Dusevna pripadnost ima veliku vrijednost i vaznost u vjeri.
Kada je Nuh, a.s, govorio za svog sina nevjernika: "Moj sin je od porodice moje", Uzviseni Allah mu je odgovorio: "Rece, o Nuhu, on nije od porodice tvoje, on radi ono sto ne valja",(Hud, 46.)
Evo sta je Isa, a.s, zidovima koji su uzvjerovali i koji su mu govorili: "Nasotac je Ibrahim”, rekao: ”Ako ste vi celjad Ibrahimova radili biste ono sto je
radio Ibrahim" (Indzil, Jevandjelje po Ivanu, 8/39.)
Kur’an o ovom pitanju vrlo jasno kaze: "Ibrahimu su od ljudi najblizi
oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. A Allah je
zastitnik vjernika". (Ali ’Imran,68.)
Benu Israil su izvitoperili i zamijenili Allahov govor u Tevratu, dodavali su i
oduzimali a potom izvitoperili po drugi put. Tumacili su ga kako im je
odgovaralo i potvarali iz pohlepe za dunjalukom i postizanjem rasistickih
ciljeva. Kur’an biljezi o njima sljedece: "Ali, zato sto su zavjet svoj
prekrsili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim ucinili. Oni su rijeci s
mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga cime su bili opominjani
zaboravljali…" (El-Maide, 13.)
Narod Svete Knjige
Oni smatraju da su narod Svete Knjige koju je Uzviseni Allah objavio Musa, a.s,
kao svjetlo i uputu ljudima? Cak i od trenutno postojece, izmijenjene i
izvitoperene knjige, oni uzimaju samo ono sto ide u prilog ostvarenju njihovih
ciljeva. Oni, kako Kur’an kaze – vjeruju u dio Knjige a drugi dio odbacuju.
Knjiga kaze:"Voli Allaha svom svojom dusom i svim svojim srcem” – alioni vole samo sebe i svoje interese."
Oni iz Knjige poznaju samo ono sto su im prenosili djedovi, dijelove o nasilju, klanju, ubijanju, dozvoli neprijateljstva prema svim narodima, a posebno prema potomcima Ken’ana!
Poznaju iz nje samo rasne podjele i da su oni, Benu Israil, odabrani Boziji narod. Ostali narodi su manje vrijedni, a neki su im vjecni robovi. Iz toga proistice:
Zabranjeno je Izraelicanima da se medjusobno ubijaju, protjeruju iz kuca, a
dozvoljeno im je, cak i obaveza, da se bore protiv drugih naroda, a posebno
potomaka Ken’anovih. Obaveza im je da, nakon pobjede, udarcima sabljom povratu,
pobiju sve punoljetne muskarce, a zene i djecu sebi prisvoje. Sav imetak,
pokretni i nepokretni, sebi prisvojiti ili ga opljackati. (Et-tesnije,
20/13,14.)
Njihova sveta daje zakljucak da su Ken’anovi potomci, sudbinom predodredjeni da
budu robovi Benu Israilu, potomcima Israilovim, i da ne mogu imati nikakav
drugi posao niti zanimanje mimo ovog. Ako se pobune, odmetnu ili pozele
slobodu, na potomcima Israilovim je da ih silom, ostricom sablje, povrate onome
sto im pripada. Njihova sveta knjiga smatra da je to stanje propisano njima od
dove koju je Nuh ucio protiv Ken’ana i njegovih potomaka.
Ako se to nalazi u svetoj knjizi, Tevratu, sta onda sadrzi Talmud, koji smatra
da su nezidovi, drugi narodi, gori od stoke i ponizeniji od pasa?!
Otac, Polis Hana Musad u svojoj knjizi Barbarstvo cionistickog ucenja veli:"Hriscaninima Indzil kojim donosi svijetu radosnu vijest, musliman ima Kur’an koji moze
prenositi svim narodima, a zidov ima dvije knjige: - poznata knjiga po kojoj se
ne radi, Tevrat, i druga, nepoznata medju svijetom, po nazivu Talmud, kojoj se
daje prednost nad prvom, koja se tajno proucava i koja je uzrok svih
nedaca!"
Rasizam je kod zidova neodvojiv dio njihovog bica. Svijet je, po njima,
podijeljen na zidove i na ostale. Zidovi su odabran narod, a ostali su zli.
Dozvola uzurpiranja tudjih svetinja je dio njihovog vjerskog ubjedjenja, kako
Kur’an kaze: "Oni govore: - Nama nije grijeh sto ucinimo neukima".(Ali
'Imran, 75.)
Cak je i Allah Uzviseni kod njih rasista. Kaze otac Polis Hana: "Hriscani vjeruju da je Bog otac svih, muslimani vjeruju da je Allah Gospodar svih svjetova, a cionisti zele da imaju Boga samo za sebe, pa je poznato da je On kod njih Bog Izraela!"
Zatvoreni rasizam se ocituje kroz svirepost i odbojnost. Kur’an opisuje da su
njihova srca tvrda poput kamena, cak i vise. Svirepost se posebno odrzava u
kontaktu sa nezidovima, to se smatra ibadetom kojim se priblizuju svom
bozanstvu. O tome govori Bizon u svojoj knjizi, Prkos, biljezeci filozofiju
svireposti i grubosti: "Ja se borim, dakle, ja postojim".
Ben Gorion je rekao: "Najbolji tumac i komentator Tevrata jevojska".
Tu filozofiju sproveli su u djelo pokoljem stanovnika Dir Jasina u Palestini i
u satorskom naselju Sabra i Satila, nad palestinskim izbjeglicama u Libanu.
U arapskom selu, Dir Jasin, je 9. aprila 1948. god. Pobijeno sve stanovnsitvo (ljudi, zene, djeca, stari) od strane vojske iz Argona, pod vodjstvom Munahajm Begin, koji je ponosno zapisao: "Drzava Izrael se ne bi mogla uspostaviti da nije bilo pobjede u Dir Jasinu". Taj pokolj nad nejaci on naziva pobjedom?!
Mi vjerujemo da ce se sukob sa cionistima oduziti, bez obzira na nastojanja ka postizanju mira. Mir, koji je prihvatljiv za Izrael, podrazumijeva unistenje stanovnika Palestine, mir kabura, kako ga naziva Begin. Allah, dz.s., zabranio je da se prihvati takav mir ili da se njemu poziva, jer je to mir ponizenja: "I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jaci, jer Allah je s vama". (Muhammed, 35.)
Izrael ne odustaje od svojih snova o prosirenju. Kad ga politicke prilike natjeraju na prihvatanje dijela bijednog mira, koji mu vise daje nego sto uzima, to bude zatisje pred buru, sklanjanje dok oluja ne prodje, a potom prelazi u novi napad, u borbu za uspostavu Velikog Izraela. Izrael se ne pokorava sili logike vec logici sile. Tako su postupili cak i sa Allahom! Odmetnuli su se od Njegovih propisa, pa kada je Tur nadvijen nad njima poput hlada, pomislili su da ce pasti na njih. Da nije bilo tog strasenja i prijetnje ne bi ni popustili.
Cinjenica je da su zidovi danas slozni, da posjeduju savremeno, mocno naoruzanje, da imaju podrsku svog naroda. Vrijeme im ne ide u korist. Ne mogu zaustaviti tocak historije. Ne mogu zaustaviti radjanje dana. Ne mogu se boriti protiv istine silom. Zaboravili su da ce protivnik historije biti pobijedjen, da ce onaj ko se bori protiv vremena biti porazen, da je istina iznad sile i da je Allah iznad ljudi.
Ovo podrucje je svjedokom naleta Tatara sa istoka, ljubomornih krscana sa zapada, provodili su odredjen vremenski period ubijejdeni da je islam sklopio svoje stranice i da vrijeme ide njima u korist, da su sagradili tvrdjavu koja ce ih stititi od Allaha, da je suprotna snaga umrla i da ju je prekrila zemlja.
Ali, islam vrlo brzi povrati svoju snagu, iman se cvrsto uspravi, sloga se uspostavi, pokrenu se nepomican, uspavani se probudi, vjetar promijeni smjer puhanja. Historija biljezi velike pobjede Hittina, oslobodjenje Kudsa, bitku El-Mensure i Dzalutov izvor.
Tajna snaga koju u sebi ima bice ummeta, i ako ga napadne hrdja i prekrije prasina, je u brzom skidanju hrdje i pokazivanju pravog metala, ukoliko ima onaj koji ce govoriti u ime Allaha, ko ce voditi ummet putevima imana, tako se pokaze i oslobodi sva skrivena snaga.
To se odrazilo kroz dzamijsku revoluciju koja je nazvana Intifada, ustanak. Ona je vise od ustanka jer je produkt jetre, eksplozija krvnog pritiska, dzihad kojem je prethodio dug sabur, strpljenje.
Ona je islamsko budjenje utjelovljeno u ovoj generaciji koja je odbila ponizenje, pokrenuta je iz dzamije podignutih mushafa i glasova: LA ILAHE ILLALLAH i ALLAHU EKBER.
Palestina je vlasnistvo svih muslimana, ne samo ove generacije, vec svih generacija islamskog ummeta do Sudnjeg dana. Ako pretpostavimo da je ova generacija u globalu uspavana, nema pravo tu svoju uspavanost i slabost prenijeti na sotale generacije islamskog ummeta. Allah ce dati da se od potomaka ovih generacija rode oni koji ce uciniti ono sto je uradio Nuru'd-din Mahmud i Salahu'd-din.
Nisu u pravu oni koji kazu: "Ostavite Palestinu Palestincima, jer niste pazljiviji prema njoj od njenih stanovnika". I mi smo, takodje njeni stanovnici, a Mesdzidu'l-aksa ne pripada samo Palestincima, vec svim muslimanima.
Ne zaboravimo da odbranu Palestine od krizara do oslobodjenja nisu vodili samo Palestinci, niti samo Arapi, vec i Turci, poput Imadu’d-din Zenkija i njegovog sina Nuru'd-din Mahmuda, Kurdi, poput Salahu'd-dina.
Mi vjerujemo da konacna pobjeda pripada nama. Nevjernicka drzava traje tren a Istinita drzava traje do Sudnjeg dana. Ako uzvjerujemo i popravimo se, Allah nam obecava pobjedu: "Allah obecava da ce one medju vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao sto je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu uvcvrstiti, onu koju im On zeli, i da ce im sigurno strah bezbjednoscu zamijeniti; oni ce se samo meni klanjati, i nece druge Meni ravnim smatrati". (En-Nur,55)
Plemeniti Poslanik nas je obavijestio da je borba izmedju muslimana i zidova neprestana dok je sudbina ne dovede u korist muslimana: "Nece nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobe muslimani i zidovi, pa ce ih muslimani ubijati. Kada se sakrije zidov iza kamena i drveta reci ce kamen i drvo: - O muslimanu, o Allahov robe, evo zidova iza mene, dodji i ubij ga! Osim drveta garkad, vuciji trn, ono je zidovsko drvece".
To je dokaz da je konacan ishod na strani muslimana, da je i priroda, sa Allahovom odredbom, kamenje i drvece, na njihovoj strani otkrivajuci jezikom situacije polozaj neprijatelja.
U Musnedu je zapisana predaja od Ebi Umame, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Jedna grupa iz mog ummeta bit ce stalno ustrajna u vjeri, pobjednik protiv neprijatelja, nece im skoditi oni koji su drugaciji od njih, osim nevolja koje ih zadese, dok ih Allahova odredba ne zatekne u takvom stanju." Upitali su ga: "Gdje ce biti, o Allahov Poslanice?" "U Bejtu'l-makdisu, i oko Bejtu'l-makdisa", odgovorio je.
Mi vjerujemo u Allahovo obecanje i Njegova Poslanika, a ostvarenje iscekujemo.
"A mnogobosci ce sigurno saznati u kakvu ce se muku uvaliti". (Es-Su’ara, 227.)
Objavljeno u 'Novim horizontima', decembra 2000, broj 16, str.36,37,38,39.